Knjiga je objavljena protekle godine o 80. obljetnici smrti sv. Leopolda Bogdana Mandića, a izdanje je podržala Hrvatska kapucinska provincija.

Pozdravljajući okupljene u ime ravnatelja HMI prof. Mije Marića, prof. Lada Kanajet Šimić naglasila je da i ova knjiga ide u red Brguljanovih publikacija koje rasvjetljavaju identitet Hrvata Boke kotorske. Zavičajna historiografija u fokusu je prof. Brguljana od njegove najranije mladosti.

Knjiga „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ nastala je kao rezultat arhivskog istraživanja u kojoj je publicist Željko Brguljan sabrao rodoslovne podatke o svečevim precima s višestoljetne fascinantne vremenske okomice sve do kraja 17. stoljeća te ih prezentirao na znanstvenom skupu „Identitet Hrvata Boke kotorske“, a potom, prošireno, u ovom knjižnom izdanju opremio pripadajućim znanstvenim aparatom i preslikama rodoslovnih izvora, rekla je Kanajet Šimić.

Ravnatelj Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar prof. dr. sc. Željko Holjevac osvrnuo se na sadržaj knjige koja govori o precima sv. Leopolda, bokeljskoga i hrvatskoga sveca Katoličke Crkve, poznatog kapucina i karizmatičnog ispovjednika. „Nazvan je i ‘apostol ispovjedaonice’, jer je to bilo mjesto s kojeg je širio svoju duhovnu misao i energiju i blagost kojom je već samom svojom pojavom odisao i koja je dio njegova identiteta, a on sam dio je identiteta Boke kotorske, zaljeva hrvatskih svetaca, koji se ne slučajno tako zove. Jer sv. Tripun, otok Gospe od Škrpjela, glagoljaštvo, migracije, marijanska svetišta, jezik, književnost samo su neki od znakova kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata Boke kotorske, i biseri hrvatske kulture koju treba poznavati“, rekao je Holjevac.

Nadalje je naglasio kako se nekada ljude upućivalo u čestit život po primjerima kršćanskih svetaca, „zato su životi svetaca već više od tisuću godina omiljena tema. No, o svecima dosta znamo, ali su nam zato njihovi preci manje poznati. U ovoj knjizi je autor posebno obradio obitelj Bogdanova oca, Mandića, kao i obitelj njegove majke, Careviće. O svakoj toj obitelji u knjizi nalazimo posebno poglavlje, no autor se nije zaustavio samo na tome. U ovoj knjizi postoji i znanstveno otkriće, posebno poglavlje, koje smo znali manje, nego o njegovim roditeljima, a to je da je Bogdan potomak jednog slavnog Peraštanina kapetana Vicka konte Bujovića iz 17. st. uglednog čovjeka u Perastu.“

Govoreći o obitelji Mandića, rekao je kako je Bogdan bio najmlađe dijete u obitelji Dragice Carević i Petra Mandića. „U toj obitelji, kao i u široj rodbini osjećalo se snažno nasljeđe vjerske pobožnosti i kulture, i da nije bilo tako, tko zna kakav bi bio život našega sveca. Ono što se ponese iz roditeljskog doma, to ostaje trajno i zato je to nasljeđe imalo ključnu formativnu ulogu i u samom duhovnom životu i njegovu opredjeljenju za duhovni poziv“, rekao je. Holjevac je posebno istaknuo kako u knjizi iščitavamo da je osobit duhovni utjecaj dolazio s majčine strane, to je potkrijepio redcima iz posljednjega poglavlja naslovljenog „Nasljeđe vjerske kulture i pobožnosti – utjecaji šire obitelji na mladog Bogdana“.

Na kraju Holjevac je istaknuo važnost knjige koja je dobro opremljena, bogata što se tiče korištenih izvora i literature, bogata ilustracijama. Tekstovi su stručno utemeljeni, no autor ima i književnoga smisla, zna ispričati priču. Knjiga donosi mnoge važne spoznaje za Boku, za svečevu obitelj, hrvatsku kulturu, hrvatsko iseljeništvo. Važna je za sve ono što sami nosimo u sebi i čemu pripadamo, rekao je Holjevac te čestitao autoru na istraživačkom radu, kao i na pripremi, te u konačnici izdanju knjige u vlastitoj naknadi.

Novinarka i kroatistica dr. sc. Tanja Baran govorila je o knjizi, ali i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u kontekstu hrvatske svetosti, te na taj način posvijestila važnog Leopolda kao sveca, ali i vrijednost i važnost knjige.

Govoreći o hrvatskim svecima i blaženicima, podsjetila je kako imamo samo tri kanonizirana sveca: sv. Nikolu Tavelića (1970.), sv. Leopolda Bogdana Mandića (1983.) i sv. Marka Križevčanina (1995.). Blaženika imamo desetak te četrdesetak otvorenih procesa za proglašenje blaženima. Kako bi se popularizirala hrvatska svetost, u Križevcima je osnovana Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ kojoj je dr. Baran na čelu. Udruga svake godine organizira četverodnevnu manifestaciju „Dani hrvatskih svetaca i blaženika“, a ovogodišnji će se održati od 25. do 28. svibnja. Posljednji dan bit će posvećen sv. Leopoldu i stoga, što se ove godine navršava 40 godina od njegove kanonizacije.

Dr. Baran je iznijela svoje mišljenje da je Mandić najštovaniji hrvatski svetac, što dijelom može zahvaliti i sv. Antunu, jer mnogi koji hodočaste na Antunov grob u Padovi, pohode i onaj sv. Leopolda. U kontekstu štovanja sv. Leopolda, naglasila je kako je pobožnost duboko ukorijenjena u našem narodu. Tomu svjedoči i nebrojeno mnoštvo onih koji su se došli pomoliti kod njegova tijela kada je 2016. bilo izloženo u zagrebačkoj katedrali i u kapucinskoj crkvi u Dubravi, a potom godinu dana kasnije u južnim dijelovima Hrvatske, kao i u rodnoj Boki kotorskoj.

Puno je knjiga napisano njemu u čast, ali ova je iznimna, jer nema puno knjiga o svecima i njihovu rodoslovlju. I dr. Baran je naglasila važnost majčine obitelji u Bogdanu duhovnu životu, ali je i uputila na činjenicu koja se također može iščitati iz ove knjige, a to je da iako je Mandić bio ekumenski raspoložen, imao je jako izražen nacionalni identitet. U tom je kontekstu uputila i na sv. Marka Križevčanina koji se za studija u Rimu potpisivao kao Hrvat Križevčanin. „Pogubljen je od strane kalvinističke vojske, a s obzirom na mnoge europske zemlje u kojima je živio i djelovao je pravi Europljanin, te ga štujemo kao osobu koja je zaštitnik Hrvata u europskim integracijama“, podsjetila je te upozorila kako se malo bavimo hrvatskom svetošću, a „premda su živjeli u različitim okolnostima, upravo su nam neprolazni duhovni uzori sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Marko Križevčanin.“

Zahvalila je autoru što je opus knjiga o Mandiću obogatio ovom knjigom te zaključila stihovima Danijela Načinovića posvećenim sv. Leopoldu.

Autor knjige, renomirani publicist tematike Hrvata iz Boke kotorske prof. Željko Brguljan pojasnio je kako su mu glavni izvori prikupljanja građe bili arhivi u Herceg Novom i Perastu. Podatke je vadio prije više do deset godina, a da zaokruži temu potaknuo ga je poziv na znanstveni skup „Identitet Hrvata Boke kotorske“, jer „tko je bio veći Hrvat od Bogdana, koji se pod prijetnjom izgnanstva nije htio odreći hrvatstva“, naglasio je prof. Brguljan. Nakon skupa odlučio se i za pripremu knjige te je zahvalio svima koji su mu dali potporu na tom putu.

Predstavljanje je moderirala prof. Vesna Kukavica.