Budi dio naše mreže
Izbornik

PREDSTAVLJENA KNJIGA "VUKOVARSKE USPOMENE"

Đakovo (IKA )

Đakovo, 20. 4. 1998. (IKA) - Knjiga "Vukovarske uspomene" s. Mariangele Žigrić predstavljena je 19. travnja u samostanu sestara sv. Križa u Đakovu. Izdavač su sestre sv. Križa, a objavljena je u povodu obljetnice smrti s. Mariangele te proslave 130. obl

Đakovo, 20. 4. 1998. (IKA) – Knjiga “Vukovarske uspomene” s. Mariangele Žigrić predstavljena je 19. travnja u samostanu sestara sv. Križa u Đakovu. Izdavač su sestre sv. Križa, a objavljena je u povodu obljetnice smrti s. Mariangele te proslave 130. obljetnice dolaska i djelovanja tih sestara na hrvatsko tlo. O autorici i knjizi su govorili provincijalna glavarica s. Marija Estera, zatim lektorica knjige s. Zorka Kojaković i urednica s. Marija Stela Filipović. Sestre su pročitale nekoliko odlomaka iz knjige i otpjevale pjesmu “Molitva za moj grad” koju je s. Mariangela napisala 1991. godine, a za tu prigodu uglazbila s. Svjetlana Paljušević.
S. Mariangela Žigrić rođena je 1931. godine u Vukovaru. U Družbu sestara sv. Križa stupila je 1951. godine. Kao redovnica završila je studij hrvatskoga i francuskog jezika s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz profesorsku službu, urednički rad i različite obveze u Družbi, bavila se književnim radom, skladanjem liturgijskih tekstova i svojih stihova te slikanjem. Umrla je 24. ožujka 1997. godine. “Vukovarske uspomene” kratki su zapis o Vukovaru iz autoričina djetinjstva i mladenaštva i o okolnostima njezine obitelji, napose u doba i nakon drugoga svjetskog rata sve do vukovarske drame u tijeku domovinskog rata. Autoričinim uspomenama, raspoređenim u nekoliko poglavlja i ilustriranim njenim sačuvanim crtežima, urednica je dodala nekoliko ulomaka o djelovanju sestara sv. Križa u Vukovaru, koje je započelo prije punih stotinu godina. Uglavnom je poznato da su u najtežim danima domovinskog rata, u vukovarskoj bolnici radile i sestre. One su se pridružile prognanicama i vratile se u bolnicu s prvim povratnicima. Manje je poznato, da je to bila negdašnja njihova, sestarska bolnica. One su je sagradile i otvorile 1940. godine. U njoj je od početka stanovalo i radilo četrdesetak sestara, sve dok im godine 1948. bolnica nije bila oteta, a one izbačene na ulicu. Prošlo je mnogo godina, dok se nekoliko sestara ponovno zaposlilo u bolnici. Na posljednjim stranicama knjižice, pisane, kako u uvodu ističe fra Bonaventura Duda, “s mnogo srca, a malo riječi”, čitamo i potresne kratke zapise sestara koje su preživjele razaranje Vukovara 1991.