Knjigu je uredila Jelena Piuković, predgovor je napisao mons. Stjepan Beretić, recenzentica je Bojana Poljaković Popović, tehnička urednica Ivana Piuković, a fotografij su izradili Nada Sudarević, Zvonimir Sudarević, Adrijana Vukmanov Šimokov i Zoran Vukmanov Šimokov.

Monografija opisuje izložbe božićnjaka koje su, u organizaciji Katoličkog društva „Ivan Antunović”, organizirane od 1997. do 2021. godine. Urednica knjige navodi kako „knjiga sadrži podatke o tome kada je koja izložba otvorena, tko ju je otvorio, tko je nastupio u programu. Sadrži popis sudionica i sudionika. Vjerujem da smo uspjeli navesti imena svih onih koji su izlagali božićnjake. Možemo primijetiti kako se pojavljuju sudionice koje su izlagale od samoga početka. Isto tako, ima sudionica i mlađe generacije koje redovito izlažu desetak, pa i više godina. Postoji izuzetna suradnja s HKUD ‘Vladimir Nazor’ iz Sombora i HKPD ‘Matija Gubec’ iz Tavankuta. Njihove članice redovito sudjeluju na izložbama”, navela je u uvodu urednica.

Urednica je dalje navela kako su „božićnjaci dobili i svoje počasno mjesto na izložbi u prosincu 2001. u ‘Museum Brot und Kunst’ u Ulmu, 2014. u ‘Etnografskom muzeju’ u Zagrebu, 2016. u Rimu na izložbi ‘100 jaslica’, božićnjak je 2016. darovan predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović. Plakati su sastavni dio organiziranja izložbe i oni nam dizajnerski i na suvremeni način približavaju ljepotu božićnjaka. Vjerujem da će ova monografija biti na poticaj mnogima da se zauzmu za očuvanje tradicijske baštine izrade božićnjaka kod bačkih Hrvata Bunjevaca. Velika zahvala prvom pročelniku Etnološkog odjela ‘Blaško Rajić’ pri Katoličkom društvu ‘Ivan Antunović’ Grgi Kujundžiću, koji je skupa s članovima odjela sve ovo započeo i uspješno organizirao do 2007. godine. Zahvala i Katarini Čeliković koja je izložbe organizirala od 2010. do 2012. godine”, istaknula je Piuković.

Prethodni predsjednik KD „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić, navodeći elemente ove božićne tradicije, kazao je kako je „Božićnjak središnji ukras blagdanskoga stola u bunjevačkih Hrvata. Njegovo je značenje bilo još veće u ona stara vremena, kad su ljudi živjeli na salašima. Imali su prave jaslice na svome stolu. Jaslice u kruhu! Za božićnjak je domaćica pripravila tri lepinje tijesta. Tri lepinje od kojih je sačinjen božićnjak podsjećaju na Presveto Trojstvo. Na božićnjaku je bilo pet ruža, da ukućane podsjeti na Isusove rane. Tako je taj božićni kruh pjesma o prevelikoj Božjoj ljubavi. Ukrasi na božićnjaku su pripravljeni od tvrdog tijesta sastavljenog od brašna i vode. Središnje mjesto zauzima od tijesta oblikovan lik maloga Isusa i Gospe, svetoga Josipa. Iz sredine božićnjaka se uzdizalo drvce na čijem je vrhu bila zvijezda. I to je drvo bilo od tijesta, a grane su mu ukrašene ptičicama i cvjetovima. Na božićnjaku je bilo mjesta i za pastira, govedara. Tu su i domaće životinje i ptice iz seljačkog dvorišta, ali i sunce, mjesec i zvijezde. S bunjevačkim Hrvatom se tako raduju njegovi ukućani i sva stvorenja”.

Mons. Beretić istaknuo je da je „u brizi, da božićnjak ne bi nestao, Etnografski odjel Katoličkog društva Ivan Antunović 17. prosinca 1997. godine organizirao prvu izložbu božićnjaka u subotičkom Hrvatskom kulturnom centru“.

„Takve se izložbe organiziraju svake godine do današnjega dana. S početka su i bunjevački Hrvati iz Sombora donosili božićnjake na izložbu u Suboticu, a sada i oni imaju takvu izložbu. Priređuju se i radionice gdje se djeca, mladi i svi zainteresirani mogu okušati u ovoj lijepoj božićnoj vještini. Posljednjih godina sve je više djece i mladih, koji su vrsni majstori u oblikovanju božićnjaka”, zaključio je mons. Beretić.