Predstavljena najnovija izdanja Požeške biskupije

Promociji je bio nazočan i požeški biskup Antun Škvorčević, autor posljednjih dviju monografija. Predstavljanjem je moderirao Marijan Pavelić, koji je u uvodnoj riječi rekao: «Preuzvišeni gospodine biskupe, poštovana braćo svećenici, cijenjeni predstavnici društvenog, kulturnog i javnog života, profesori i učenici katoličkih škola i drugi uzvanici. Nedavno proslavljena 25. obljetnica Požeške biskupije potaknula nas je da se osvrnemo na život naše mjesne Crkve. Uz svoje prvotno evangelizacijsko poslanje, ova je mlada biskupija obogatila naše društvo na području kulture i povijesti, umjetnosti, odgoja i obrazovanja, ekumenizma, pastoralnog, karitativnog i drugog djelovanja. O plodonosnoj izdavačkoj djelatnosti svjedoče brojna djela, a danas smo se okupili kako bismo predstavili posljednja tri izdanja koja su ugledala svjetlo dana minule građanske godine. Knjige će nam predstaviti Stjepan Kožul, Katarina Horvat-Levaj i Biserka Rauter Plančić.»

Uvodeći u predstavljanje najnovije iz serije Bibliotheca historica Dioecesis Poseganae, moderator Pavelić je kazao da Šematizam Požeške biskupije, koji je tiskan o 25. obljetnici Biskupije, donosi temeljit uvid u život požeške mjesne Crkve s njezinim stanjem na kraju 2022. godine. Spomenuta publikacija je rad skupine autora pod uredničkim vodstvom Ivice Žuljevića. Predstavljajući prvog govornika, rekao je da Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnog kaptola u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih knjiga, članaka i prikaza o temama iz crkvene povijesti i umjetnosti; da je suradnički višestruko povezan s Požeškom biskupijom, a prema mišljenju mnogih najbolji je poznavatelj crkvene povijesti Zagrebačke nadbiskupije.

Započinjući predstavljanje kanonik Stjepan Kožul rekao je da je danas u Požegi svojevrsni „Dan knjige“ jer se ovom promocijom vrjednuje život i rast požeške mjesne Crkve, njezine pastoralne, vjerske i kulturne baštine od njezine uspostave 1997. godine do danas, a ovo djelo to nam sažeto otkriva i zapisuje. Kazao je da ova promocija ima i svoju povijesnu dimenziju jer se odvija u „Zlatnoj dolini“ koja je pozlaćena dugim vjekovima kršćanstva, odnosno nazočnosti Kristovih vjernika na ovim prostorima u ustanovama Katoličke Crkve. Istaknuo je tijesnu povezanost zapadne i srednje Slavonije i matične biskupije „slavne crkve Zagrebačke“ (Alma Ecclesia Zagrebiensis) kojoj su na čelu bili zaslužni pastiri, a osobito tri velika pastira i kardinala Svete Majke Crkve iz 20. stoljeća: kardinal bl. Alojzije Stepinac, kardinal Franjo Šeper i kardinal Franjo Kuharić. Podsjetio je da je velik dio novouspostavljene Požeške biskupije bio u Domovinskom ratu opustošena zemlja. Trebalo je u tom času imati vjere i pouzdanja da se preuzme ranjena i razorena baština, te započne djelo obnove i izgradnje žive mjesne Crkve, istaknuo je predstavljač.

Ustvrdivši da je Šematizam Požeške biskupije napisan uzorno i po pravilu struke sa svim sastavnicama i sadržajima koje pokazuju trenutačno stanje i sliku Biskupije, osoba i raznih ustanova, kanonik Kožul je konkretno nabrojao spomenute sastavnice: ponajprije ono što spada na mjesnog biskupa, katedralu, Stolni kaptol sv. Petra, biskupijska vijeća i međubiskupijske ustanove; zatim, Biskupski ordinarijat s odgovornim osobama, službama, ustanovama, uredima i povjerenstvima; središnje ustanove i katoličke škole; srednjevjekovne crkve i svetišta; katolička društva i udruge; teritorijalni ustroj Požeške biskupije s njezinim arhiđakonatima, dekanatima i župama; abecedni popis župa s njihovim titularima i danima klanjanja te članovima župnih ekonomskih i pastoralnih vijeća; i u završnici popis svećenika, trajnih đakona, redovnika, redovnica, vjeroučitelja, odgojiteljica u vjeri, bogoslova, kolegijaša i aspiranata, te statistika.

«Uspostavom Požeške biskupije Požega je postala biskupski grad. Cvjetanjem Božjih darova i bogatstvom brojnih pastoralnih, socijalnih i kulturnih inicijativa iznimnog i vrijednog prvog pastira biskupa Antuna i njegovih suradnika Požega je postala nešto osobito i u mnogome prva među dijecezama naše Domovine Hrvatske», ustvrdio je Stjepan Kožul. Još je rekao kako je ovaj Šematizam opremljen geografskim kartama i bogatom foto-dokumentacijom, te je kao takav odista slika dvadeset petogodišnjeg postojanja ove žive mjesne Crkve i svojevrsna potvrda da se ostvarila želja njezina svetog utemeljitelja pape Ivana Pavla II. „da se preslavno djelo evangelizacije nastavi novom snagom“ a sve to u duhu gesla biskupa Antuna: „Krist danas i uvijeke!“

Svoje izlaganje predstavljač je zaključio tvrdnjom da su Požega i Zlatna dolina procvjetale uspostavom i djelovanjem Požeške biskupije, te postoli izvori žive hodočasničke vjere, kulture, katoličke prosvjete, socijalne osjetljivosti i skrbi za siromašne, koncilske obnove i novog poimanja i ekumenizma i pijeteta prema žrtvama totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća. To su izvori istinske evangelizacije, zdravi temelji i nadahnuća za daljnji rad i budućnost. Poručio je nazočnim mladima da im to bude ponos i radost, da duhovno i intelektualno napreduju ponosni na svoj vjerski i kulturni identitet i baštinu svoga naroda i svoje Crkve. Sve pak nazočne pozvao je da promiču kulturu kršćanske ljubavi i života nasuprot razornoj kulturi svađalaštva, pesimizma, relativizma i smrti. Prvom i u radu neumornom požeškom biskupu Antunu, njegovim suradnicima i urednicima čestitao je na objavljivanju Šematizma.

Prije predstavljanja druge knjige Katedrala sv. Terezije u Požegi moderator Pavelić je kazao da ovo treće izdanje knjige o požeškoj Katedrali pisano na hrvatskom i engleskom jeziku, donosi kulturno-povijesni prikaz najvažnijeg sakralnog zdanja Požeške biskupije, u kojem autor biskup Antun Škvorčević pruža najvažnije informacije prikladne za hodočasnike i druge posjetitelje. Napomenuo je kako je ovo izdanje prošireno dodatkom o glavnom oltaru s obnovljenim visokim kasnobaroknim drvenim svijećnjacima te o završnom uređenju kapele sv. Ivana Pavla II. u kripti Katedrale.

Nakon cjelovitog i aktualnog prikaza arhitekture katedralnog interijera, u knjizi su dodane i fotografije liturgijskih slavlja s vjernicima, koje omogućuju cjelovitiji uvid u njezinu sakralnu dimenziju. Predstavljajući pak ravnateljicu Instituta za povijest umjetnosti Katarinu Horvat-Levaj, kazao je da je ona autorica brojnih znanstvenih radova i knjiga, međunarodno priznata kao stručnjak za arhitekturu i urbanizam starijih stilskih razdoblja, posebno baroka. Da je riječ o vrsnoj poznavateljici požeške prvostolnice svjedoči činjenica da je urednica nedavno izdane velike stručne monografije Požeška Katedrala nastale u suradnji Požeške biskupije, Instituta za povijest umjetnosti i ArTresora iz Zagreba.

Ravnateljica Katarina Horvat-Levaj ustvrdila je da je potreba za trećim dopunjenim izdanjem monografije Katedrala sv. Terezije u Požegi autora biskupa Antuna Škvorčevića tek godinu dana nakon njezina drugog izdanja potvrda da su i knjiga i njezin autor izvrsni. Kazala je da za razliku od opsežne znanstvene monografije „Požeška Katedrala“, koja je tiskana u izdanju Požeške biskupije, Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i ArTresor naklade iz Zagreba i koja je namijenjena užem krugu čitatelja, ova monografija upućena je širokoj kulturnoj javnosti.

Govoreći o autoru biskupu Škvorčeviću naglasila je da je on ne samo jedinstveni promicatelj umjetnosti, nego i vrsni poznavatelj povijesti umjetnosti i arhitekture, a tu tvrdnju potvrđuje usklađenost između dviju spomenutih monografija. Također je naglasila suradnju i povezanost Instituta za povijest umjetnosti i biskupa Škvorčevića, koja datira još iz vremena prije osnutka Požeške biskupije u doba pripreme velike izložbe „Sveti trag – 900 godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije“ u muzeju Mimara 1994. godine, kad je biskup Antun bio predsjednik Organizacijskog odbora spomenutog projekta.

U kratkim crtama prikazala je povijest obnove crkve sv. Terezije Avilske u Požegi, njezina opremanja vrhunskim umjetničkim djelima, kao i znanstvena istraživanja koja su provedena nad njom, od njezine posvete 1763. godine do danas , a osobito nakon što je Apostolskim pismom o utemeljenju Požeške biskupije 1997. godine spomenuta crkva bila uzdignuta na dostojanstvo stolne crkve, odnosno katedrale.

Govoreći o ulozi biskupa Škvorčevića u tom djelu obnove ustvrdila je: «Takvo znanje i ukus, takva briga za sakralnu umjetničku baštinu, takvo poznavanje temeljne uloge Crkve i umjetnosti jednostavno nema premca u našoj novijoj praksi ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu, barem u meni poznatim primjerima našeg kulturološki bliskog okruženja.» Kao najveću zaslugu biskupa Antuna istaknula je uređenje crkve sv. Terezije za katedralna slavlja u skladu s liturgijskom reformom Drugoga vatikanskog sabora; izgradnju kripte katedrale, odnosno kapele sv. Ivana Pavla II. s impresivnom svečevom figurom; postavljanje Riznice katedrale i izgradnju Dijecezanskog muzeja u njezinoj neposrednoj blizini.

O trećoj pak knjizi „Svetište Gospe Voćinske“ moderator Pavelić je kazao da u njoj autor biskup Antun Škvorčević pruža osnovne informacije o crkvi Majke Božje u Voćinu iz 15. stoljeća. Napomenuo je kako je ovo treće izdanje prošireno izvještajem i fotografijama s proslave 25. obljetnice Požeške biskupije kada je voćinska crkva svečano proglašena Manjom bazilikom. Predstavio je povjesničarku umjetnosti Biserku Rauter Plančić, kazavši da je tri mandata, odnosno dvanaest godina djelovala kao ravnateljica zagrebačke Moderne galerije, današnjeg Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Ostvarila je i organizirala brojne domaće i međunarodne izložbe hrvatskih umjetnika. Svojim dugogodišnjim iskustvom, izvanrednom stručnošću, pedantnim i predanim radom dala je velik doprinos pri uređenju Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije, klasifikaciji umjetničkih djela i organizaciji izložbi. Kao vrsni poznavatelj moderne i suvremene umjetnosti i umjetnika, ostavila je neizbrisiv trag u seriji biskupijskih izdanja Bibliotheca Ars Sacra Posegana među kojima je i spomenuta knjiga.

U svom izlaganju Biserka Rauter Plančić kazala je da je ovo treće prošireno izdanje monografije o svetištu Gospe Voćinske važno za poznavanje značaja spomenutog svetišta u kontekstu duhovnih i identitetskih kategorija kroz povijest požeškog kraja i šire slavonske regije. Ustvrdila je da su se u tom kontekstu Požeška biskupija i njezin prvi biskup Antun Škvorčević pokazali ne samo stožernim čuvarima vjere i duhovnog života u župama Biskupije, nego su se i dokazali kao marni predvoditelji obnove razorenih sakralnih zdanja; kao osnivači i voditelji obrazovnih ustanova, utemeljitelji muzeja i galerija.

Kazala je da je monografija priređena i otisnuta uoči blagdana Gospe Voćinske 2023. godine, i da se u njoj sabrani tekstualni prilozi i fotografije koje svjedoče golem značaj koji svetište Gospe Voćinske ima za vjeru hodočasničkog naroda s prostora Požeške biskupije i šireg prostora zapadne Slavonije.

U prvom dijelu monografije opisano je slavlje dvadeset i pete obljetnice Požeške biskupije, 21. kolovoza 2022. godine, koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, i kojom prigodom je voćinska crkva uzdignuta na dostojanstvo manje bazilike. Njezin pak drugi dio sadrži autorove studiozne tekstove o Župi Pohoda BDM i župnoj crkvi, o rekonstrukciji crkve razorene 1991. godine, o Voćinskom Marijanskom Svetištu, o slici Gospe Voćinske te o Memorijalu voćinskim žrtvama „U majčinu naručju“. Svi tekstovi su bogato ilustrirani povijesnim i suvremenim fotografijama, koje nam predočuju postignuti sklad iznova sagrađene izvorne arhitekture i umjetničkog blaga suvremene provenijencije koje ju resi. U voćinskoj bazilici sve je u suglasju i sve zrači jedinstvenom simetrijom sakralnosti i ljepote, zaključila je Biserka Rauter Plančić.

Promociju su obogatili članovi Zbora Katoličke osnovne škole u Požegi i članovi Dječjeg katedralnog zbora koji su pod ravnanjem Ljube Šolić i uz instrumentalnu pratnju katedralnog orguljaša Mihaela Mojzeša izveli skladbe: „Ave Maria“ (I. Zajc), „O slugo Božji“ u čast bl. Alojziju Stepincu, drugog zaštitnika Požeške biskupije neposredno pred njegov blagdan, te skladbu „K Bogu sad“. Učenice pak Katoličke gimnazije u Požegi Katarina Musić i Viktoria Barić izvele su skladbu „Adoramus te Christe“ Theodorea Duboisa.