Knjigu su predstavili urednik i publicist Damir Borovčak, muzikologinja i glazbena kritičarka dr. sc. Zdenka Weber te autor. U glazbenom dijelu programa nastupio je vokalni ansambl „Angeluš“ iz Zagreba.

Na početku je sve okupljene pozdravio sisački biskup Vlado Košić čestitavši autoru na tom djelu. Poručio je i kako je Jaklin, kao glazbenik koji je život posvetio crkvenoj glazbi i dugogodišnji orguljaš, vrlo dobro znao i mogao probrati pravi rukovet najljepših marijanskih pjesama. „Možemo reći da je naš narod oduvijek pjevao, govorio i ukrašavao marijanske crkve i marijansku pobožnost sa svime najljepšim. To je prije svega jer je Marija oduvijek bila ona koja je tu za nas i kojoj možemo doći otvorena srca, a kako bismo lakše došli do Isusa“, istaknuo je biskup.

Osvrnuvši se na životni put autora, urednik Damir Borovčak rekao je kako je Jaklin, kao aktivni i praktični vjernik cijeli život povezan s Crkvom. Zbog hrvatske i vjerske orijentacije stradalo je mnogo njegovih predaka, a i sam Jaklin odrastao je i živio u ozračju borbe za samostalnu domovinu. Predstavljajući knjigu, Borovčak je između ostalog istaknuo kako ona u pet cjelina donosi 114 notnih zapisa, a uz predgovore koje su napisali varaždinski biskup Bože Radoš i umirovljeni biskup Josip Mrzljak tu je i popis marijanskih skladatelja sa životopisima.

Muzikologinja Zdenka Weber ustvrdila je kako je uz Krista Spasitelja njegova majka Marija najomiljeniji sveti lik u pobožnostima u hrvatskim krajevima od davne prošlosti. Istaknula je Jaklina kao vrijednog sakupljača koji je u pjesmarici predstavio dio vrijedne marijanske riznice u kojoj blista lik Marije kao djevice, kraljice i majke. Zaključila je i kako je ova glazbena baština ogledalo vjere našeg hrvatskog naroda kroz stoljeća, ali i putokaz budućim naraštajima.

Na kraju je okupljene pozdravio i zahvalio na prilici da predstavi, kako je rekao, svoje životno djelo i autor. Rekao je kako je ova knjiga rezultat Božjeg dara i ljubavi prema Bogorodici te kako je sretan što je ukorijenjen u obitelji koja mu je dala hrvatske i katoličke korijene u okruženju franjevačkog i uršulinskog samostana u Varaždinu. Govoreći o sadržaju pojasnio je i da namjerno nije u pjesmaricu stavio nijednu korizmenu pjesmu, a kako bi ona bila zahvala i iskaz vječne ljubavi koju kao narod pokazujemo Gospi.