Istina je prava novost.

Predstavljeno fototipsko izdanje Kotorskog Pontifikala i Lekcionara iz XII. stoljeća

Predstavljanje monografije – fototipskog izdanja Kotorskog Pontifikala i Lekcionara koje je priredila dr. Lenka Blechova Čelebić, a tiskalo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, održano je u petak, 21. kolovoza na Trgu bl. Ozane pred kolegijalnom crkvom Sv. Marije.

Kulturni događaj započeo je pjesmom klape Jadran iz Tivta nakon koje su se okupljenima obratili predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, predsjednik HNVCG Zvonimir Deković, umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić te recenzent izdanja dr. fra Domagoj Volarević i dr. Lenka Blechova Čelebić koja je ovo izdanje priredila te popratila bogatim znanstvenim aparatom i stručnim tekstovima.

Predsjednik Đukanović iskazao je zadovoljstvo dolaskom na ovu promociju: „Učinili ste mi čast pozivom da govorim na jednom od najvećih kulturnih događaja u novijoj povijesti Crne Gore. Hvala Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore, koje je priredilo monografiju Lekcionar i Pontifikal Kotorske biskupije iz 1166. godine, koju danas promoviramo. Ova knjiga, koja je među najstarijim na prostoru Crne Gore, svjedoči da je Kotor još u dvanaestom stoljeću bio jedan od kulturnih centara ovog dijela Europe. Imao je sve što i veliki europski centri: Biskupski ordinarijat, Sud i sudstvo, knjižare i snažnu kulturnu razmjenu s razvijenim svijetom“.

Đukanović je pohvalio rad i predanost Lenke Blehove Čelebić, kazavši da je visoko podigla znanstvene standarde i dala poticaj za buduće istraživače srednjovjekovne prošlosti.

Uime organizatora večeri obratio se predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković: „Prvi spomen, nakon nestanka Pontifikala iz Kotora, zbio se prije više od 150 godina, a prvi zapisi dolaze iz biblioteke Akademije znanosti iz ondašnjeg Lenjingrada u SSSR-u, koje je objavila Ljudmila Kiseljeva i njen kolega 1970. godine. Nakon toga, o Pontifikalu je kratko pisao akademik Dušan Sindik, porijeklom iz Tivta“, kazao je Deković, izrazivši zadovoljstvo što je upravo njima pripala čast da vrate Pontifikal u mjesto njegovog nastanka.
Biskup Janjić pozdravio je posjetitelje uime sadašnjeg apostolskog upravitelja Rroka Gjonlleshaja i u svoje osobno ime. „Raduje me što smo nakon fototipskog izdanja Kotorskog misala Svetoga Jakova od Lođe, dočekali još jedno monografsko izdanje liturgijskoga i književnoga blaga ove biskupije“, rekao je biskup, istaknuvši da zbog spleta okolnosti, ovo predstavljanje nije održano u kotorskoj katedrali za čije je liturgijske funkcije Pontifikal i nastao, ali da i kolegijalna crkva Sv. Marije, koja seže u 6. stoljeće ima svoju bremenitu simboliku jer je bila prvo sjedište kotorskih biskupa.
„Kulturno značenje izdanja Pontifikala iz dvanaestog stoljeća nije samo vezano uz Katoličku Crkvu i Hrvate; već se tiče svih ljudi iz svijeta znanosti i kulture, svih građana Crne Gore koji prepoznaju višenacionalnu i viševjersku slojevitost ovoga područja, na kojem smo Božjom providnošću postavljeni i pozvani graditi mostove prijateljstva, uvažavanja i međusobnog obogaćivanja“, kazao je biskup Janjić.

Dr. Volarević jednostavnim je rječnikom objasnio liturgijski kontekst i nastanak knjiga kao što su pontifikal i lekcionar, te njihov značaj za lokalnu crkvenu i kulturnu povijest, iznijevši tezu kako je moguće da je ovo djelo nastalo u Kotoru: „U kontekstu crkvene povijesti ovo nam svjedoči da je s obzirom na vrijeme nastanka naš pontifikal suvremenik nekih svjetski vrlo poznatih pontifikala, npr. Rimskoga pontifikala iz 12. stoljeća, a čak i stariji od čuvenoga Pontifikala Guillaumea (Williama) Duranda. Ove crtice nam još malo mogu osvijetliti neke elemente iz prošlosti ne samo našega Pontifikala, već i samoga grada Kotora i cijele biskupije. Naime posjedovanje pontifikala u to doba, izvjesno nam govori i o važnosti same Kotorske biskupije i grada. A u tom kontekstu razložno je pretpostaviti, odnosno možemo kazati i sigurno da je bilo i drugih liturgijskih knjiga, od kojih smo neke već predstavili (Misal), a možda se i još koja nađe u budućnosti. Te su knjige nastale ili u samome Kotoru, što znači da je Kotor možda imao i svoj skriptorij, ili su uvezene“.

Dr. Lenka Blechova Čelebić, plodna istraživačica povijesti Kotora i Kotorske biskupije ukratko je izložila svoj rad na ovom izdanju, metodologiju kritičkog aparata, te popratne tekstove kojim je obogatila izdanja. Iznimno je važno otkriće palimpsesta te brojnih lokalnih povelja, koje su upisane na marginama Pontifikala, te su po svoj prilici to jedini sačuvani izvori. Stoga Pontifikal ne sadrži samo liturgijske tekstove i djela crkvenih otaca, već i zakonodavne tekstove mjesnih sabora: „Pontifikal je bila knjiga koju je koristio biskup. Ako bi on bio odsutan, koristio bi ga njegov zamjenik vikar. Lekcionar je knjiga čitanja. U našem lekcionaru se ne nalaze samo čitanja, poput odlomaka iz Biblije, nego i Saborni zaključci. Sabori su bili zakonodavna tijela, koja dijelimo u dvije grupe; ekumenski koje priznaje kako Zapadna tako i Istočna crkva; i zapadni, koje priznaje samo Zapadna crkva. Saborni zaključci su bili jako važni u obrazovanju svećenika, zato što je Katolička Crkva nastojala da svećenstvo bude obrazovano i načitano“, kazala je dr. Blechova Čelebić.

U završetku izlaganja, dr. Blechova Čelebić izrekla je svoju posvetu ove monografije pok. don Antonu Belanu:

„Ova knjiga je posvećena don Antonu Belanu, koji je bio moj suradnik kada sam pisala knjigu Kršanstvo u Boki. On mi je u životu dao mnogo dobrih savjeta, ali i zamjerki, i vjerujem da svima nama nedostaje. Bez don Tonćija Kotor više nije isti“.

Na kraju predstavljanja, primjerak „Pontifikala i lekcionara“ podijeljen je predsjedniku Crne Gore Mili Đukanoviću, kao i predstavnicima kulturnih institucija u Kotoru, Kotorskoj biskupiji i predstavnicima hrvatskih udruga.

Tisak i predstavljanje Kotorskoga Pontifikala i Lekcionara omogućeni su uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, Ministarstva kulture Crne Gore, Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Općine Kotor, izvijestio je Radio Dux, a prenijela Kotorska biskupija.