Tijekom sanacije krova crkve, nužne zbog prokišnjavanja i unutarnjeg oštećenja nastalog zbog vlage, i pregledavanja krovišta na ulazu u tavan glavnog broda, uočen je kamen iz antičkog razdoblja koji je sigurno bio podnožje križa na krovu svetišta. Pronađeni kamen zamijenjen je drugim odgovarajućim kamenom, a ovaj vrijedan eksponat na konferenciji su predstavili  konzervator dr. Željko Bistrović koji je uime Konzervatorskog odjela Grada Rijeke kontinuirano pratio tijek radova i župnik mons. Sanjin Francetić.

Obnova župne crkve traje već tridesetak godina i riječ je o statičkim konzervatorskim radovima koji su vrlo zahtjevni, rekao je mons. Francetić. „Ove godine obnovili smo krov svetišta jer je to bilo najnužnije zbog prokišnjavanja i vlage koja je prijetila oštetiti i ono što je obnovljeno. Tijekom radova pronašli smo ovaj kamen. Kako je on završio na krovu, ne znamo, ali možemo pretpostaviti da je tijekom postavljanja križa na svetište, on trebao imati neko postolje. Kako je riječ o vremenima kada nije bilo električne struje i drugih pomagala, pretpostavljamo da su za postolje križa koristili ostatke starih građevina.  Tako je, pretpostavljamo, na krovu završio i ovaj kamen iz antičkog vremena”.

Konzervator Bistrović je dodao kako je ovaj antički spomenik pronađen ‘in situ’, odnosno bio je ugrađen u krovište iznad apside. Jedan je od rijetkih ‘in situ’ antičkih spomenika koji je pronađen u Rijeci, a vrijedan je i zbog svoje simbolike, ikonografije i namjene. „Na njemu se nalaze dva dupina prepletenih repova i između njih trozubac koji su simboli Neptun. Najvjerojatnije je kao piramidalni završetak stajao na nekom nadgrobnom spomeniku“, pojasnio je. Dodao je da ovaj vrijedan spomenik pripada akvilejskom kulturnom krugu jer paralele koje su pronašli vežu se uz Akvileju i Manfalcone. Osim toga, ovaj antički spomenik zanimljiv je i zbog činjenice da je najvjerojatnije u crkvu Uznesenja BDM ugrađen u renesansnom razdoblju i svojevrsna je aktivna negacija antike, zaključio je Bistrović.

Na kraju mons. Francetić prisjetio se i pokojnog gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića rekavši da je kao profesor povijesti često naglašavao da kad se nešto radi u crkvama i župnim uredima, potrebno je biti pažljiv s materijalom koji je predviđen za otpad. Kao primjer naveo je slučajno otkriće Senjske ploče, jednog od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika s početka 12. stoljeća. To se dogodilo 1964. godine tijekom obnove senjske kule Nehaj. „Kada je pogledao materijal koji je trebao biti bačen, tamo je uočio glagoljska slova. Biskup Bogović, iako je pokojni i sada nas uči!”, zaključio je mons. Francetić.