Film scenarista i redatelja Jakova Sedlara želi na svjetlo dana dati do sada malo poznate ili potpuno nepoznate činjenice djelovanja sestara milosrdnica koje su tijekom Drugog svjetskog rata na inicijativu i potporu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasile 309 Židova. U četrdesetak minuta daje se kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu na prosvjetnom planu, a potom i zbrinjavanju bolesnih koje su započele u svom samostanu u Frankopanskoj. Potom se gledateljstvo upoznaje s gradnjom i organizacijom rada Bolnice sestara milosrdnica, a u središnjem dijelu je djelovanje bolnice i sestara u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se pod raznim dijagnozama, često i izmišljenim u bolnicu sklanjali Židovi. Njihove troškove je isprva plaćala Židovska općina, a od 1943. nadbiskup Stepinac. Zahvaljujući besprijekornoj organizaciji na čelu sa s. Bogoljubom Jazvo, svi su u bolnici dobili potrebnu skrb i zaštitu, a ni jedan slučaj nije otkriven tadašnjim vlastima. Sve iznesene činjenice bogato su potkrijepljene dokumentacijom koju je marno godinama istraživao odvjetnik Marko Danon u arhivima. Film donosi i vrlo emotivno svjedočenje Mira Romana čija se majka u visokom stupnju trudnoće uspjela spasiti iz vlaka koji je prevozio Židove iz Sarajeva u Auschwitz, te se u Zagrebu domogla bolnice u Vinogradskoj gdje je Miro rođen, a onda pak zahvaljujući s. Jazvo uspjela pobjeći iz nje.

Pozdravljajući okupljene na premijeri Sedlar je kratko pojasnio razlog snimanja filma. „Jedan od razloga je želja da se kaže istina. Bila su to tamna vremena, međutim bilo je ljudi, ustanova koje su skrbile za ugrožene. Nepoznavanju ove, kao i drugih istina je razlog jugoslavenska historiografija koja se temeljila uglavnom na ideologiji, a ne na povijesnim činjenicama. Nekome nije bilo stalo da ovakva istina i ono što su radile časne sestre i nadbiskup Stepinac bude poznato“, rekao je Sedlar. Posebno je zahvalio Marku Danonu koji je neumorno istraživao, i dao poticaj za film. Sedlar je najavio projekcije po Hrvatskoj, ali i u Izraelu i drugdje po svijetu. Ujedno je najavio da o ovoj temi uskoro u New Yorku izlazi i knjiga na engleskom jeziku.

Vrhovna poglavarice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga s. Miroslava Bradica je, u ime Družbe, svima zahvalila što su svojom nazočnoću počastili plemenito djelo kardinala Alojzija Stepinca i herojsku žrtvu sestara milosrdnica i hrabrih liječnika, koji su zajedno s kardinalom svoj život stavili na kocku, da bi spasili živote nedužnih Židova koji su u tom trenutku bili najugroženiji.

Vođene geslom „Pro Deo et patria“ „Za Boga i domovinu“ slijedeći karizmu svog Utemeljitelja sv. Vinka – biti za čovjeka u svakoj njegovoj potrebi od najranije njegove dobi sve do časa smrti – sestre milosrdnice su ovim herojskim činom dokazale da im je milosrdna ljubav i dobro bližnjega uvijek bilo ispred vlastite sigurnosti i života. Osobito u teškim ratnim vremenima, dok su nesebičnom ljubavlju spašavale ugrožene, ranjene, prognane, brinući se i za ratnu siročad i same su doživjele sudbinu progonjenih i zlostavljanih, mučene u zatvorima i samicama, a neke od njih nedužno su ubijene zbog vjernog služenja Bogu i svome narodu, rekla je s. Bradica. Podsjetila je kako je i sama s. Bogoljuba Jazvo bila u životnoj opasnosti. „Nekoliko dana nakon nasilnog udaljavanja iz Vinogradske bolnice došli su po nju. Samo mudra i domišljata ljubav sestara spasila joj je život. Nažalost s. Blanda Stipetić, njezina zamjenica u službi ravnateljice i najbliža suradnica, koncem lipnja 1945. godine odvedena je iz Vinogradske bolnice i streljana negdje u okolici Zagreba. Do danas ne znamo za njezin grob. Uz nju, u razdoblju od dvije godine ubijeno je još šest sestra milosrdnica većinom medicinske struke za koje smo pokrenuli postupak za beatifikaciju. Život ide dalje, ali uzvišeni ideali ne umiru“, rekla je.

S. Bradica zahvalila je Marku Danonu za „neumorno istraživanje i otkriće dragocjene istine naše povijesti.“ Zahvalu je izrekla i donedavnom ravnatelju bolnice Sestre milosrdnice Mariju Zovku za sav uloženi trud u traženju potrebnih dokumenata. Posebnu je zahvalu izrekla Jakovu Sedlaru i njegovoj ekipi koji je „s toliko poštovanja i ljubavi od prikupljenih zrnaca istine stvorio veličanstvenu priču.“

Bivši ravnatelj Bolnice sestara milosrdnica prof. dr. Mario Zovak, uz čiju su se potporu također prikupljali podaci o djelovanju redovnica, u ovoj je prigodi naglasio kako je sam počeo raditi u bolnici u vrijeme dok su tu bile milosrdnice. Istaknuo je kako i danas pacijenti rado dolaze u tu bolnicu upravo radi duha Vinogradske bolnice, jer su časne sestre naučile kako se treba ophoditi s pacijentima. Zahvalio je Marku Danonu na njegovu velikom radu, kao i Jakovu Sedlaru koji je „emocije i sve prikupljeno uspio pretočiti u sjajan film.“

Marko Danon također je svima zahvalio na odazovu i zanimanju za film.

Među brojnim uzvanicima premijeri su nazočili i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua te zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.