Istina je prava novost.

Preminula s. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijina

S. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijina, OCD (Željkica Pavković) preminula je 5. lipnja, izvijestio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.

Okrijepljena svetim sakramentima, s. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijina preminula je u 45. godini života i 21. godini redovničkih zavjeta.

Misa zadušnica služit će se 6. lipnja u 15 sati u samostanskoj kapeli Presvetog Srca Isusova u Gospiću, a uslijedit će sprovodni obredi na samostanskome groblju.

Rođena je 1. ožujka 1982. u Pavkovićima u župi Grabar na Žumberku u grkokatoličkoj obitelji kao kći jedinica oca Nikole i majke Đurđe rođ. Cvijić.

U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja 28. lipnja 1992. godine, njezin župnik Andrija Kekić krstio ju je imenom Marija i, kako je običaj po istočnom obredu, podijelio joj je tada sakramente miropomazanja (krizme) i prve svete pričesti.

Osnovnu školu pohađala je u Sv. Jani, dvanaest kilometara od rodnog mjesta, kamo je svakodnevno pješačila kao nejaka djevojčica do III. razreda. Sagledavši otežane okolnosti školovanja djeteta, župnik je njezinim roditeljima predložio da se dijete nastani kod sestara bazilijanki grkokatoličkog obreda sa sjedištem u Križevcima, gdje bi mogla nastaviti školovanje. Željkica je prihvatila župnikov prijedlog, ne samo da izbjegne teškoće pješačenja do škole, nego i zato jer je u srcu već od najranije dobi osjećala posebnu ljubav prema Crkvi. Rado je odlazila na liturgiju te je mnogo puta na njoj bila sama uz župnika. Sestre bazilijanke u Križevcima omogućile su joj nastavak osnovne škole u Križevcima, a zatim pohađanje srednje Ugostiteljske i prehrambene škole u Bjelovaru.

Boraveći među sestrama duhovno sazrijeva i osjeća se pozvanom posvetiti se Bogu prihvaćajući stil života sestara bazilijanki. Po završetku srednje škole, počela je postulaturu, primila redovničko odijelo i izabrala ime s. Ivana. Nakon godine novicijata, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 2002. godine u Križevcima položila je privremene zavjete prema Pravilu sv. Bazilija.

Tijekom prve godine privremenih zavjeta čitajući autobiografiju sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“ u njezinom srcu razbuktala se ljubav prema Karmelu, te je osjećala da će tamo moći još više moliti i potpuno predati svoj život za Crkvu.

Na svetkovinu Gospe Karmelske, 16. srpnja 2003. prvi put je posjetila Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj i izrazila želju ući u Karmel. U Karmel je ušla 13. studenoga 2003. godine.

Karmelsko redovničko odijelo primila je 28. listopada 2004. izabravši redovničko ime s. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijina te počela novicijat.

Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2006. položila je privremene zavjete. Svečane zavjete položila je na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, a ujedno i svetkovinu Duhova, 31. svibnja 2009.

Godine 2022. otišla je na osnutak Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću. Marljivo je izvršavala povjerene joj dužnosti, a posebno dužnost porterice.

Život joj je obilježen križem bolesti koji je nosila strpljivo i predano. Ustrajno je molila za svećenike, za obraćenje psovača te nadoknadu za grijehe psovke.