Preminula sestra bazilijanka Pulherija Drkušić

Sprovod pokojne s. Pulherije bit će u utorak 9. srpnja 2024., u 10:10 na zagrebačkom groblju Mirogoju.

S. Pulherija rođena je 1. svibnja 1936. u mjestu Pilatovci u župi Radatovići na Žumberku, od pobožnih roditelja Janka i Danice r. Šribar. Na krštenju u župnoj crkvi Uskrsnuća Gospodnjega dobila je ime Marta. Nakon školovanja u Radatovićima, Karlovcu i Ozlju, 14. rujna 1952. ušla je u Samostan sestara bazilijanki u Križevcima, gdje je nakon novicijata prve zavjete položila 4. lipnja 1954., a svečane 4. lipnja 1957.

Nakon toga boravila je i djelovala u Samostanu bazilijanki u Sošicama, odakle je poslana na daljnje školovanje u Novi Sad, a u isto vrijeme radila u Institutu za plućne bolesti i tuberkulozu u Srijemskoj Kamenici.

Po povratku u Hrvatsku započela je medicinski studij i uspješno završila Stomatološki fakultet u Zagrebu 23. travnja 1972. U Samostan sestara bazilijanki u Jurjevskoj ulici u Zagrebu vratila se u svibnju 1974., nakon stažiranja u Karlovcu i volontiranja u zubnim ambulantama u Jastrebarskom i Krašiću. Na njezinu veliku radost, kao i radost poglavaricâ, 1. listopada 1974. dobila je dozvolu poglavara Bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu raditi kao zubarica u tamošnjoj zubnoj ordinaciji. Ondje je svoj predani rad u stomatološkoj struci vršila do svoje mirovine.

Uz rad u struci, bili su joj povjereni i zadaci u katehetskom pastoralu, među inima i u župi Stojdraga 1974./1975. Brinula se i za starije osobe zagrebačke grkokatoličke Župe svetih Ćirila i Metoda, napose za dr. Milana Gjukića sa suprugom i dr. Nastju Badovinac, koje je i dohranila.

Bila je viceprovincijska poglavarica sestara bazilijanki Hrvatske viceprovincije svetih Bazilija i Makrine od 1990. do 2000. godine. Tijekom mandata doživjela je mnoge teške, ali i radosne trenutke. Posebno ju je veselilo što je mogla pozdraviti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franju Kuharića 18. srpnja 1993. u samostanu u Sošicama nakon posvete kapele sv. Ilije na vrhu Svetoj Geri.

Pokojna sestra Pulherija poklonila je tom samostanu posebnu ljubav i brigu, te ga je temeljito dala obnoviti i proširiti u nadi novih i brojnih zvanja. Također se brinula za to da se obnovi nekadašnji ljetnikovac zagrebačkog gradonačelnika, Žumberčana Nikole Badovinca u Malom Lošinju, gdje se sestre mogu tijekom ljetnih mjeseci odmoriti. Posljednjih godina ju je teška bolest prikovala uz krevet, gdje joj je pružena sva ljubav i pomoć.