Istina je prava novost.

Preminuo fra Bernardin Filinić

Fra Bernardin Filinić, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, preminuo je u četvrtak, 9. studenog 2023. u Zagrebu, u 87. godini života, 64. redovništva i 61. svećeništva, izvijestila je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Misa zadušnica slavit će se u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Puli, u ponedjeljak, 13. studenog 2023. godine u 12 sati, a sprovodni obredi na gradskom groblju u Puli započet će u 14 sati.

Fra Bernardin Filinić rođen je u Cresu 15. svibnja 1937., a na krštenju dobio je ime Đuro, Juraj. U Malo sjemenište na Svetom Duhu u Zagrebu ušao je u rujnu 1949. godine. Nastavio je školovanje u Interdijecezanskoj vjerskoj srednjoj školi na Šalati. Nakon završenog 6. razreda gimnazije, 1. kolovoza 1954. obukao je redovničko odijelo i započeo novicijat u Zagrebu, koji je nastavio u Cresu, gdje je položio prve redovničke zavjete, 2. kolovoza 1955. godine. Nakon novicijata upisao je 1955./56. godine izvanredni studij bogoslovije.

Svečane redovničke zavjete položio je 4. listopada 1960. godine u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio 2. prosinca 1962. u crkvi sv. Antuna u Zagrebu pomoćni zagrebački biskup dr. Salisa Seewisa. Mladu misu slavio je u crkvi sv. Franje u Cresu na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Marijina, 8. prosinca 1962. godine.

Imajući u vidu potrebe gimnazije koja je djelovala u samostanu Svetog Duha u Zagrebu (1961./62.-1972./73.), fra Bernardin je upisao studij povijesti i latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 15. listopada 1963. godine, koji je uspješno i završio. Članom zagrebačkog Samostana Svetog Duha postao je 15. listopada 1963. godine. Po završetku studija predavao je u Srednjoj školi za spremanje svećenika od 1966. do 1974. godine. Tajnikom škole je postao 7. rujna 1968. godine. Nedugo potom, fra Bernardin je 19. rujna 1969. imenovan i direktorom škole. Fra Bernardin je jedno vrijeme predavao kao profesor i na Šalati, 1973./74. školske godine.

Dana 7. kolovoza 1974. fra Bernardin je izabran za gvardijana Samostana sv. Josipa u Puli. Godine 1977. izabran je ponovno za gvardijana Samostana sv. Josipa u Puli. Na Provincijskom kapitulu 1980. godine fra Bernardin imenovan je gvardijanom u Vinovcima, u Novom Selu. Ponovno je postao gvardijanom Samostana sv. Josipa u Puli, 18. lipnja 1982. godine. Na Provincijskom kapitulu 1983. godine fra Bernardin je izabran za gvardijana Samostana sv. Josipa u Puli. Isto tako na Provincijskom kapitulu 1986. godine izabran je za gvardijana u istom Samostanu u Puli. To se dogodilo i na Provincijskom kapitulu 1989. godine. Na Provincijskom kapitulu 1992. godine imenovan je članom Samostana sv. Josipa u Puli. No već na Provincijskom kapitulu 1995. godine ponovo je fra Bernardin izabran za gvardijana tog samostana.

Od 15. kolovoza 1998. godine fra Bernardin je član Samostana sv. Franje u Šibeniku. Od listopada 2000. godine fra Bernardin je član Samostana sv. Franje u Puli. A na Provincijskom kapitulu 2006. godine izabran je za gvardijana Samostana sv. Ivana Krstitelja u Puli. Godine 2010. prestaje biti gvardijanom Samostana sv. Ivana Krstitelja i postaje članom Samostana sv. Franje u Puli, a iste godine postaje članom Samostana sv. Franje u Puli. Godine 2015., fra Bernardin postaje članom Samostana sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima, gdje ostaje godinu dana. Godine 2016. ponovno se vraća u Pulu, gdje je imenovan članom Samostana sv. Ivana Krstitelja te župnim vikarom. Zbog provincijskih potreba godine 2018. poglavari su ga dodijelili Samostanu sv. Frane u Splitu, gdje je ostao do 2022. godine kada se vratio u Pulu gdje su ga dodijelili samostanskoj zajednici sv. Frane.

Zbog pogoršanja zdravlja fra Bernardin je posljednje dvije godine proveo u Domu sv. Polikarpa u Puli, gdje je slavio euharistiju, ispovijedao i bio na raspolaganju za duhovne razgovore svima koji su to tražili.

Fra Bernardin je bio definitor Provincije u dva mandata: od 1992. do 1995. godine te od 1995. do 1998. godine.

Fra Bernardin je iz pastoralnih razloga, ali i iz vlastitih pobuda, prihvatio Neokatekumenski put. Tim povodom je išao na razne susrete Puta: Rim, 7-10 veljače 1983.; 11-13. siječnja 1985., itd. Radio je kao misionar Neokatekumenskog puta u Kamerunu (Afrika) pod konac 2000. godine i s prekidima do lipnja 2001. U nekim župama Požeške biskupije održao je kateheze s drugim itinerantima Neokatekumenskog puta: u Slatini i Novoj Bukovici 2002. godine, Bušetini (župa Virovitica) i Čačincima 2003. godine. Bio je u duhu Neokatekumenskog puta upravitelj katoličke crkve u Užicama u Srbiji – pod konac 2010. godine te početkom 2011. imenovan je duhovnikom sjemeništaraca sjemeništa „Redemptoris Mater “ u Puli, 14. prosinca 1992. godine. Od jeseni 2002. godine fra Bernardin je predavao crkvenu povijest na istoj teološkoj školi „Redemptoris Mater “.

Fra Bernardin pisac je više znanstvenih radova te je napisao i tri knjige: „Idi za mnom“, Zagreb 1997., „Ti si Petar … Sažetak povijesti Crkve“, Zagreb 2000., te „Ovo je moje tijelo“, Zagreb 2009., izvijestila je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca.