Preminuo Juraj Lokmer

Sprovodni obredi za pokojnog Jurja Lokmera bit će u velikoj dvorani Krematorija na Mirogoju u Zagrebu, u utorak 21. studenoga u 12 sati. Misa zadušnica bit će slavljena u bazilici sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu s početkom u 13:30.

Juraj Lokmer rođen je u Senju 1. travnja 1947. Osnovnu školu polazio u Senju, a gimnaziju u Senju i Crikvenici. Diplomirao na Tehnološkom fakultetu (KTO) Sveučilišta u Zagrebu, gdje je studirao preradu nafte i petrokemijske procese. Specijalizirao kontrolu i transport tekućih tereta tijekom 1972. godine u Belgiji (Antwerpen) i Nizozemskoj (Rotterdam).

Tijekom sedamdesetih godina radio je na razvojnim programima INA Rafinerija Rijeka pripremajući izgradnju DINA Petrokemija na Krku i uopće razvoj organske petrokemijske proizvodnje u Hrvatskoj.

Najveći dio radnoga vijeka proveo je vodeći poslove kontrole količina i kvalitete, prijevoza i skladištenja tekućih tereta (nafta, derivati, petrokemikalije, biljna ulja, alkohol i dr.) u lukama Rijeka, Omišalj, Kopar, Zadar, Split kao i u zemljama jugoistočne Europe za račun stranih (SGS Geneve, Inspectorate Geneve, Mert Budapest i dr.) i domaćih (JANAF, Zagreb i dr.) tvrtki. Sudjelovao je i autor je nekih jugoslavenskih standarda iz područje mjerenja količina nafte i naftnih derivata u skladu s europskim i svjetskim normama i postupcima.

Od djetinjstva zagledan u senjsku povijesnu i kulturnu baštinu intenzivno se od gimnazijskih dana bavio proučavanjem hrvatske i europske povijesti, posebno senjske kulturne baštine. Godine 1978. sa suprugom Filom Bekavac započeo je uređenje i inventarizaciju Knjižnice biskupija senjske i modruške u Senju, koja je na osnovu tih radova 1989. godine zaštićena kao kulturno dobro.

Istovremeno je surađivao s Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika na upotpunjavanju popisa inventara katedrale u Senju, a zajedno sa suprugom organizirao je restauraciju 24 portreta senjsko-modruških biskupa, koji su u cijelosti restaurirani do 1986. godine, koju je sufinancirao i za nju pronalazio donatore. Pritom se od samoga početka rađala zamisao koju su sanjali 1971. godine mons. V. Kraljić i A. Glavičić da se u zgradi ex Prpić – Okruša gdje je bila smještena biskupijska knjižnica, arhiv, riznica i kameni spomenici uredi stalna izložba senjske sakralne baštine poput SICU u Zadru. Uz potpuno povjerenje i preporuku crkvenih vlasti uspostavio je kontakte sa zadarskim nadbiskupom i zadarskim gradskim vlastima u cilju iznalaženja modela suradnje tadašnjih gradakih vlasti u Senju i Crkve.

Nakon smrti mons. V. Kraljića zauzimao se za dolazak u Senj na čelo biskupijskog arhiva i knjižnice mons. dr. sc. M. Bogovića, tada profesora Visoke bogoslovne škole u Rijeci, s kojim je uz brojne suradnike nastavio projekt realizacije stalne izložbe, odnosno organiziranja muzejsko-galerijsko-znanstvene ustanove baštinskoga karaktera. Idejom i djelom vodio je projekt, okupljajući brojne suradnike (D. Lukanović, F. Bekavac – Lokmer, B. Lopac, I. Rogić, M. Prpić, M. Bašić – Markina, A. Šarenić-Balde, A. Baričević i mnogi drugi) koji su omogućili uređenje prostora, postavio je izložbu i organizirao svečano otvorenje. Izložba, odnosno ustanova djeluje od 1995. godine pod imenom „Sakralna baština Senj“.

Od 1992. do 2000. godine bio je predsjednik Društva Senjana i prijatelja Senja „SENIA“ u Rijeci, koje je tijekom tih godina aktivno okupljalo Senjane u Rijeci, iniciralo i realiziralo niz projekata i događanja (Senj – kolijevka hrvatskoga tiskarstva, obilježavanje 500. obljetnice Brviela hrvatskoga Blaža Baromića, kovanje zlatnika, srebrnjaka i spomen-medalje povodom 500. obljetnice Senjskoga glagoljskoga misala, obilježavanje 500. obljetnice tiskanja Senjskoga glagoljskoga misala u Rijeci, izdavanje knjige i grafičke mape Kraj refula autora B. Benzie, knjige zapisa glazbenoga opusa senjskoga skladatelja Frana Šojata, izdavanje časopisa Senjska beseda, suorganiziranje Senjske regate, niz predavanja, koncerata i društvenih događanja u Rijeci i Senju).

Od 1995. do 2003. godine bio je ravnatelj Sveučilišne knjižnice Rijeka u čijem je mandatu u potpunosti informatizirano djelovanja knjižnice i knjižnica uključena u elektronički hrvatski knjižnični sustav. Dva mandata bio je član hrvatskoga knjižničnoga vijeća. S Josipom Butković, profesorom s Pedagoškoga fakulteta (Likovne akademije) Sveučilišta u Rijeci pokrenuo bijenalnu međunarodnu izložbu ex librisa u Rijeci, koja je postala zapažena likovno-kulturna manifestacija u svijetu (1996. – 2003.), a 1999. godine je gostovala u Vijeću Europe u Strasbourgu.

Posebnu pažnju pridao je izložbi Glagoljica i suradnji s akademikom Brankom Fučićem s kojim je organizirao brojna predavanja i susrete, kao i sa srednjoškolskim profesorima i studentima, te različite izložbe i događanja. Obnovio je prostor Izložbe glagoljica i dopunio njezinu postavu s izlošcima – replikama novopronađenih glagoljskih spomenika.

Godine 1999. za rad na području kulture odlikovan je Redom Zvijezde Danice s likom Marka Marulića.

Godine 2001. objavio je opsežni vodič–knjigu Izložba Glagoljica. Od 2002. godine intenzivno je surađivao u Senjskome zborniku radovima iz područja senjske kulturne i povijesne baštine. Kao član Družbe braće hrvatskoga zmaja, Stola u Rijeci inicirao je i sudjelovao u priređivanju i izdavanju faksimila i kritičkoga izdanja djela Šimuna Kožičića Benje Od bitija redovničkoga knjižice, a 2011. i 2012. godine organizirao je prikupljanje faksimila starijih hrvatskih izdanja i literature o hrvatskome tiskarstvu, pismenosti i književnosti koje je Stol 2012. godine darovao i predao Gutenbergovu muzeju u Mainzu.

Od 2012. godine sa suprugom je koordinirao i radio na projektu obrade starije knjižnične građe Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Od 1994. godine humanitarno je djelovao kao član Bolničkoga i viteškoga vojničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskoga.

Medalju iskovanu povodom 500. obljetnice tiskanja senjskog misala Društvo senjana i prijatelja Senja na čelu s J. Lokmerom dobili su brojni uzvanici: predsjednik RH Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatskog sabora Vlatko Pavletić, kardinal Franjo Kuharić, predsjednik HAZU-a, knjižnica franjevaca konventualaca u Cresu koja čuva originalni primjerak misala…., a kasnije je medalju u ime Riječko-senjske nadbiskupije dobio papa Ivan Pavao II. Ostalo je još 28 medalja, te je J. Lokmer bio u pregovorima o donaciji s Maticom hrvatskom i Gradom Senjom. Medalje bi se trebale dodjeljivati osobama koje se ističu u promociji glagoljice.

Juraj Lokmer inicirao je obradu baštinske knjižnične građe u samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te je uvidom u kulturno nacionalno i kršćansko bogatstvo u dogovoru s o. Lucijem Jagecom nastojao da se na istom portalu objave katalozi svefranjevačke knjižnične baštine, te se to primijeni na cijelu baštinu Crkve u Hrvata, što bi u svijetu bio trajni živi svjetionik hrvatske nacionalne opstojnosti i kršćanske pripadnosti tijekom stoljeća, čime se mnogi, pa i europski narodi ne mogu podičiti. Obrađene su sve inkunabule i 16. stoljeće, te u većini samostana Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda gradivo 17. i 18. stoljeća. Obrađene su i sve inkunabule (jedna od većih zbirki u Hrvatskoj) Samostana sv. Frane u Šibeniku i gotovo sijeli fond knjižnice Samostana sv. Frane u Splitu (franjevci konventualci).

Lokmer je radove objavljivao u časoopisima i zbornicima: Senjski zbornik, Krčki zbornik, Marulić, Croatica Christiana Periodica, Vijenac, Hrvatsko slovo, Glas koncila, Zvona, i dr.

Veći dio života posvetio je istražujući senjsku kulturnu baštinu, te vidjevši da senjska katedrala nema svečani evanđelistar odlučio je katedrali darovati okov evanđelistara u srebru. Za okov je pažljivo birao motive nastojeći povezati glagoljsku i stroslavensku baštinu i moderni izričaj. Okov je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić.