Rođen 26. travnja 1943. u Hradec Královéu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj, Dominik Jaroslav Duka potjecao je iz obitelji obilježene vjerom, domoljubljem i progonstvom. Njegov otac, vojni časnik, borio se u čehoslovačkoj vojsci u Engleskoj tijekom Drugoga svjetskog rata, ali je nakon rata bio uhićen od komunističkih vlasti, što je teško pogodilo cijelu obitelj.

Zbog političkih okolnosti mladi Duka nije mogao nastaviti studij te je radio u tvornici i služio vojni rok. Godine 1965. primljen je na Teološki fakultet svetih Ćirila i Metoda u Litoměřicama. Dana 5. siječnja 1968. tajno je stupio u Red propovjednika (dominikanaca) – tada zabranjen u Čehoslovačkoj – i uzeo redovničko ime Dominik. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 1970., a svečane zavjete položio 7. siječnja 1972.

Godine 1975. komunističke su mu vlasti oduzele dozvolu za obavljanje svećeničke službe, pa je idućih godina radio kao tehnički crtač u tvornici automobila Škoda u Plzeňu, nastavljajući potajno pastoralni i intelektualni rad te sudjelujući u formaciji mladih dominikanaca. Od 1975. do 1986. obnašao je službu vikara provincijala, a između 1976. i 1981. predavao je bogoslovima. Sudjelovao je u osnivanju tajnog centra za religijske studije i organizirao aktivnosti za mlade redovnike.

Zbog tih aktivnosti uhićen je 1981. i osuđen na 15 mjeseci zatvora u Plzeň–Boryju. Nakon izlaska na slobodu imenovan je provincijalom dominikanske provincije (1986.–1998.). Nakon demokratskih promjena 1989. izabran je za predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara Češke Republike, a od 1992. do 1996. bio je potpredsjednik Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara. Predavao je biblijsku teologiju na Sveučilištu Palacký u Olomoucu te bio član Vladine akreditacijske komisije (1990.–1998.).

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je biskupom Hradec Královéa 6. lipnja 1998., a biskupsko je ređenje primio 26. rujna iste godine. Tijekom biskupske službe osnovao je Teološki institut u Skuteču, sazvao drugi biskupijski euharistijski kongres (2002.) i objavio nove statute Stolnog kaptola katedrale Duha Svetoga. Od 2000. do 2004. bio je potpredsjednik Češke biskupske konferencije.

Dana 13. veljače 2010. papa Benedikt XVI. imenovao ga je nadbiskupom Praga i primasom Češke, a iste godine izabran je za predsjednika Češke biskupske konferencije. Obnašao je i dužnost velikog kancelara Teološkog fakulteta Karlova sveučilišta. Posebno se istaknuo u prevođenju Jeruzalemske Biblije na češki jezik, na čemu je radio tri desetljeća.

U veljači 2012. papa Benedikt XVI. imenovao ga je kardinalom s naslovnom crkvom svetih Marcelina i Petra (Santi Marcellino e Pietro). Sudjelovao je u konklavi 2013. kojom je izabran papa Franjo, a bio je i član Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Poznat po vjernosti Crkvi, hrabrosti u vrijeme progona i otvorenosti prema dijalogu s kulturom i znanošću, kardinal Duka ostao je upamćen i kao nadbiskup koji je 2011. u katedrali svetog Vida predvodio sprovod predsjednika Václava Havela, s kojim je dijelio iskustvo zatvorskih godina.

Nakon što je 2018. navršio 75 godina, ponudio je papi Franji ostavku, kako to propisuje crkveno pravo. U to je vrijeme skupina laika izrazila zabrinutost zbog njegove navodne bliskosti s nacionalnim i političkim krugovima, no papa Franjo ga je zadržao na službi do 2022., kada ga je naslijedio nadbiskup Jan Graubner.

U mirovini je kardinal Duka nastavio služiti Crkvi kao papin izaslanik na brojnim obljetnicama i crkvenim slavljima. Posljednje takvo imenovanje primio je u kolovozu 2025., kada ga je papa Lav XIV. imenovao svojim izaslanikom na proslavi stote obljetnice nadbiskupije Gdańsk u Poljskoj, no zbog hospitalizacije nije mogao nazočiti događaju.

Dukinom smrću broj kardinala u Katoličkoj Crkvi smanjen je na 246, od kojih je 127 mlađe od 80 godina i imaju pravo glasa u eventualnom konklavu.

Kardinal Dominik Duka ostat će upamćen kao vjerni pastir, svjedok slobode i hrabri čovjek Evanđelja, koji je znao spojiti vjernost Crkvi, ljubav prema domovini i zauzetost za istinu.

Foto: Vatican Media / Kardinal Dominik Duka u Vatikanu, 21. veljače 2019. godine