Kako se doznaje iz kruga obitelji, Petrić je rođen u Zagrebu 1938., a u svibnju 1945. zajedno s obitelji napustio je Zagreb. Rano djetinjstvo proveo je u izbjegličkim logorima u Italiji, nakon čega se s roditeljima i sestrom 1947. nastanio u Argentini.

Novinarstvom se bavi od studentskih dana, bio je parlamentarni izvjestitelj, a među ostalima, članke su mu objavljivali španjolska agencija EFE, katolička agencija AICA te talijanske ANSA. Vodio je i uređivao emisije na radiopostajama u Buenos Airesu.

Petrič je obnašao i dužnosti u Predsjedništvu Republike Argentine, u Tajništvu za demokratizaciju kulture i u Savjetu predsjednika Republike, a bio je i gostujući profesor političkoga novinarstva na argentinskom sveučilištu „John F. Kennedy”. Kritičkim osvrtima na prilike u Hrvatskoj u vrijeme bivše Jugoslavije, Domagoj Ante Petrić omogućavao je mnogim hrvatskim iseljenicima u Južnoj Americi da se u svojim sredinama objektivno informiraju o tadašnjem položaju Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji.

Nakon uspostave neovisne Republike Hrvatske, Domagoj Ante Petrić bio je i tajnik za kulturu i informiranje u prvome predstavništvu Republike Hrvatske u Argentini.

Godine 1995., nakon pedeset godina egzila, na poziv prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana vratio se u Hrvatsku, gdje je imenovan pomoćnikom ministra u Ministarstvu povratka i useljeništva. Zatim je 2000-tih djelovao u službi za Hrvate izvan domovine u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a potom do umirovljenja obnaša dužnost doravnatelja Hrvatske matice iseljenika.

Bio je član Argentinskoga društva pisaca i novinarskog društva „Circulo de la Prensa” te član predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva.

Nositelj je triju visokih državnih odličja za rad u korist Republike Hrvatske, izvijestila je Hina u nedjelju 24. listopada.