Najprije su u katedrali slavili koncelebriranu misu zajedno s biskupom Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom Markom Semrenom. U slavlju im se pridružio, stigavši iz Meksika, mons. dr. Ante Vidović, također domaći svećenik, koji je u Meksiku u službi tamošnje Apostolske nuncijature, a sada se nalazi u domovini. Biskup Komarica je na početku misnog slavlja protumačio neke osobitosti slavlja, tj. javne obnove svećeničkih zavjeta te posvetu odnosno blagoslov ulja za krizmu i bolesničko pomazanje. Pjevanje svećenika je predvodila grupa redovnica i vjernika.

Biskup Komarica je u propovijedi govorio veličini, svetosti i ozbiljnosti svećeničkog poziva, života i poslanja u Crkvi i u današnjem svijetu. Za podlogu svoga razmatranja je uzeo riječi iz prvog poglavlja Druge poslanice apostola Pavla njegovu učeniku Timoteju. Najprije je podsjetio na životne okolnosti u kojima se, za vrijeme pisanja te poslanice, kao svojevrsne Pavlove oporuke, nalazio on – u rimskom zatvoru, a učenik Timotej predstojnik Crkvene zajednice u gradu Efezu. Protumačio je Pavlovu želju da njegov „ljubljeni sin“ bude i ostane vjerodostojan i da Božji dar, kojega je dobio polaganjem Pavlovih ruku na njega još više raspiruje, jer je dobio duha „snage, ljubavi i razbora“.

Biskup je usporedio tadašnje vanjske i unutarnje poteškoće, barijere i izazove kršćanske zajednice s ovim današnjima – i na tim prostorima, ali i općenito u Crkvi. Dao je svojim svećenicima, kao svoju osobnu oporuku, određene jasne naputke glede njihovog ponašanja prema vrstama današnjih aktualnih ugrožavanja katoličke vjere i Crkve te glede njihovog svećeničkog života i dušobrižničkog djelovanja.

Pri kraju je citirao jasan stav Kristovog istinskog i neumornog apostola Pavla: potpuno oslanjanje na Krista i uvjerenje da će On i dalje, kroz buduća vremena, voditi i braniti svoju Crkvu.  I sebe i budućnost Crkve je svjesno stavio u ruku jedinog pravog Suca – Isusa Krista. Ohrabrio je svećenike da se ugledaju na tog istinskog velikana Crkve, uvijek aktualnog za nasljedovanje u istom zvanju i poslanju. Zahvalio je Bogu za sve članove prezbiterija svoje biskupije – sadašnje i one iz ranijih godina i perioda njegove biskupske službe duge preko tri i pol desetljeća. Zahvalio je i svakom pojedinom svećeniku te redovnicama i vjernicima te brojnim dobročiniteljima za njihovu molitvenu i drugu pomoć te vjernost tijekom njegove svećeničke i biskupske službe. Sve je pozvao na molitvu za sadašnja i buduća svećenička zvanja.

Nakon mise i kraće okrepe, svi su se svećenici okupili oko biskupa u dvorani Ordinarijata, gdje im je biskup predstavio nekoliko zajedničkih pastoralno-duhovnih akcija tijekom idućih mjeseci. Pri kraju službenog susreta biskup Komarica je uručio odlikovanje Svete Stolice „Pro Ecclesia et Pontifice“ dvojici svećenika mons. dr. Anti Orlovcu i mons. prof. dr. Karlu Višatickom, te povelju imenovanja „Kapelanom Njegove Svetosti“ – „Monsignorom“ dr. Anti Vidoviću. Svi su svećenici, zajedno s biskupima, bili na bratskom objedu, na kojem su, osim jela i pjesme, čuli nekoliko informacija od mons. Vidovića o situaciji Katoličke Crkve u zemljama gdje je bio na službi Svete Stolice – u Sudanu i Meksiku.