Obnovu je predvodio rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. mr. Anđelko Košćak. Susret je počeo molitvom Srednjeg časa, koju je predmolio mo Ivan Andrić. Uslijedio je duhovni nagovor preč. mr. Košćaka koji je razmatrao o trima bitnim sastavnicama svećenika u današnjem vremenu, a to su: bliskost poniznosti i spremnost na poniženje, ideal svećenika i prijateljstvo s Bogom. Napomenuo je da je svaki svećenik pozvan svoj svećenički poziv temeljiti na vjeri i potpunom predanju Božjoj volji, svakodnevno je njegovati, produbljivati i gajiti u susretu s Kristom, napose u euharistiji.

Uz to, napomenuo je kako svećenik mora biti svjestan svoje ograničenosti i ništavnosti ako krene sam bez Boga, kako mora biti svjestan važnosti svoje službe, ali i svoje ograničenosti. Istaknuo je kako jaz između poniznosti i poniženja svećenik može nadvladati jedino u poniznosti i spremnosti biti ponižen, kako bi se poput sv. Petra, koji je preko poniženja iskusio težinu službe i svoje osobe, mogao uzdići pod vodstvom Duha Svetoga u nasljedovanju Isusa Krista i na taj način potvrditi i posvjedočiti vjernicima ljepotu življenja s Isusom.

Drugim riječima, treba biti odvažan i hrabar, odlučno i nepokolebljivo stati iza svoji uvjerenja, stati na Božju stranu, nasljedovati logiku križa, Boga ljubiti i s Bogom se sastajati radi Njega samoga, jer će samo u suživotu s Kristom, u prijateljstvu s Kristom moći svakodnevno rasti u milosti i na taj način prepoznati potrebe vjernika i dati im ono što trebaju, napomenuo je preč. Košćak. Poručio je da svećenik mora svakodnevno ponavljati rečenicu: „Gospodine još te nisam dovoljno uzljubio, pomozi mi da te uzljubim svakog dana sve više i više“.

Poslije razmatranja uslijedilo je pokorničko bogoslužje u kapelici Bogoslovnog sjemeništa te prilika za ispovijed. Na korizmenoj duhovnoj obnovi bili su i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić.