Ovogodišnji su admittendi: Nikola Klemen – Župa Svih svetih, Đakovo, Matej Krešo – Župa sv. Ane, Tenja, Antonio Pekić – Župa Blažene Djevice Marije, Nova Kapela, Vladimir Sabo – Župa Uzvišenja Sv. Križa, Ladimirevci te Mato Slobođan – Župa sv. Ane, Tenja.

U homiliji mons. Ćurić istaknuo je kako je vrijedan trenutak i sveta služba primanja petorice kandidata za sveti red. „I najplodnije je kad se svaki od nas – u svoj konkretnosti vlastitoga života i svojih životnih prilika, svoje dobi i svoje životne povijesti – doživi kao dionik Kristova Tijela, Crkve, pridonoseći njezinu ‘apostolatu’. To nadalje znači ostvarivanje Kristova poziva u sadašnjem vremenu, između dvaju Kristovih dolazaka – uvijek poput apostola i na tragu apostola – jer smo od njih i primili navještaj i dar Kristova poslanja.“

Na tom nas putu, potiče pouka apostola: „Bdijte i budni budite“. Promišljajući o spomenutom izričaju, propovjednik je ukazao da sv. Pavao misli na pripravnost za susret s Kristom u punini vječnoga života. „Apostol ne govori da nema tame, jer nas ne želi voditi u neku romantičarsku životnu bajku, nego govori da je sve rasvijetljeno u Kristu – njegovim utjelovljenjem, njegovom mukom i smrću i njegovim uskrsnućem“. Osvrćući se konkretno na događaj primanja među kandidate za sv. redove, biskup Ćurić ustvrdio je „da ovaj čin primanja ulazi u višegodišnje iskustvo sjemenišne izgradnje te da vjeruje kako kandidati za svete redove mogu primijetiti kako se Crkva u današnjem vremenu trudi lijepo i sadržajno oblikovati potporu njihovu putu“. U zaključnim riječima biskup je naglasio kako su lijepo raspoređene sjemenišne etape, ističući da su one živote te da zapravo neće nikada prestati.

Predvoditelj je spomenuo i misao s biskupskog ređenja novoga subotičkog biskupa Slavka Večerina, koju je njemu uputio zareditelj biskup Ladislav Nemet: „Važno je da i dalje njeguješ svoj odnos s Učiteljem, da učiš od njega u svim situacijama.“ U osobnom obraćanju admittendima, biskup je svoj nagovor zaključio riječima ohrabrenja: „Dragi bogoslovi, s vama smo učenici Gospodinovi, zato vas danas bratski primamo i molimo za vašu ustrajnost – ne bilo kakvu, nikako praznu i prijetvornu, već iskrenu i poniznu, srdačnu i radosnu, kako i jest svećeništvo koje smo od Krista primili i vama ga jednoč želimo predati.“ Slavlje je na orguljama pratio mo Ivan Andrić. Nakon svečanog obreda primanja druženje se nastavilo za bratskim stolom u bogoslovnoj blagovaonici.

Večer prije, 14. studenoga, u kapeli je održana Vigilija – uočnica povodom primanja bogoslova među kandidate za svete redove. Svečanost, koju je vodio rektor Sjemeništa preč. dr. Stjepan Radić, a pripremala subraća admittenada četvrte i pete godine, sastojala se od uvodne molitve, navještaja čitanja za 33. nkg, rektorova nagovora, popratnih pjesama te prigodnih molitvenih zaziva za svakoga kandidata.

Preč. Radić promišljao je o mudrosti. Istaknuo je na početku kako se mudrost u biblijsko-egzegetskom smislu razlikuje od antičke, grčke mudrosti jer potonja izdiže puko znanje lišeno duhovnosti. To je pak popločan put u oholost. U tom smislu, naglasio je rektor, mudrost uzevši sama za sebe nije potpuna vrlina, nego mora biti prožeta dobrotom, kao i razboritošću, koja se upotpunjuje u duhovnosti. Istinski mudar čovjek može biti tek i samo onaj koji je u isto vrijeme istinski duhovan čovjek. U tom smislu po uzoru na biblijske velikane, prava mudrost dolazi od Boga. Istaknuo je, nadalje, kako se često javlja problem kod samih vjernika budući da  jednostavnost i bezazlenost uzimaju krajnje radikalno, te vlastito nenastojanje u procesu sazrijevanja u mudrosti, poistovjećuju s vrlinom. Stoga, naglasio je rektor Radić, jednostavnost i bezazlenost, kao i s njima pobožnost nisu puka neukost, već blaženstva koja očituju otvorenost, vedrinu konačno potpuno pouzdanje u Boga. Mudrost ukoliko je „Božja“ ovdje može samo pomoći.

Propovjednik je, mudrost, nadalje povezao i sa svjetlom. Onaj koji je u Bogu mudar nije samo prosvjetljen, nego živi u svjetlu Božje prisutnosti. S obzirom na evanđeoski tekst koji govori o talentima, propovjednik je istaknuo da je evanđelje samo naizgled jednostavno i (samo)razumljivo – koristiti sposobnosti na najbolji način. Isus ide povrh jednostavnog tumačenja, te kroz sliku gospodara koji je ujedno i poduzetnik, oslikava odnos čovjeka prema Bogu. Postavlja se, tako, jednostavno pitanje u čemu je pogriješio čovjek s jednim talentom? Odgovor leži u činjenici da ga on, istina, nije izgubio ali ga je okamenio. Okamenjenost nije proizašla čak niti iz zlobe, već neutemeljenog i besplodnog straha i nesposobnosti za dobro. Takvog je čovjeka propovjednik označio pojmom ziheraški te dodao da je to onaj koji je sve pretvorio u mrtvi polog, umrtvio životnost Božjeg Duha, ugušio polet, na koncu samoga sebe.

Rektor se pri kraju nagovora obratio samim kandidatima, istaknuvši da živjeti darove ne znači tek koristiti sposobnosti. Živjeti darove i darovanost, znači jednostavno živjeti u Bogu, bez obzira kako i koliko sam u vlastitim očima darovan. Na kraju je ukazao ovogodišnjim kandidatima da više nisu samo aspiranti (pripravnici) već sutra svatko od njih postaje candidatus – u punom smislu riječi, te da budu svjesni tog izabranja, na način da svojim zalaganjem i molitvom na njega znaju odgovoriti.