Priopćenje s 16. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH

Na svom 16. redovnom zasjedanju u Banjoj Luci od 12. do 14. srpnja 1999. sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine: kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski iz Sarajeva, biskupi Franjo Komarica iz Banja Luke i Ratko Perić iz Mostara te pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar. Zasjedanju je prisustvovao Mario Roberto Cassari, privremeni otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Sarajevu. Kao gosti sudjelovali su biskup Marin Srakić iz Đakova, delegat Hrvatske biskupske konferencije i biskup Ilija Janjić iz Kotora, delegat Biskupske konferencije SR Jugoslavije.
Središnja tema zasjedanja bila je sadašnje socijalno stanje u BiH. Saslušavši stručno pripremljena izvješća o djelatnosti Caritasa BiH, o problematici povratka prognanih i protjeranih, te o problemima nezaposlenih, umirovljenika, o problemu starih i bolesnih, o procesu privatizacije, te o problemima mladih, raznim vrstama ovisnosti i delikvenciji mladih, biskupi su podržali programe Caritasove djelatnosti na tim područjima. Svjesni svoga crkvenog poslanja i zauzeti za rješenje društvene problematike, biskupi su uputili pismo mjerodavnim državnim tijelima i pastirsku poruku vjernicima. Razmotrivši prijedloge zakona o povratku nacionalizirane imovine biskupi su osnovali komisiju za odnose s državom.
Također su se osvrnuli na drugi susret biskupa HBK i BK BiH koji je održan 30. lipnja 1999. u Banjoj Luci. Ocijenivši uspješnim i potrebnim rad takvih susreta iznijeli su i druge teme koje se tiču obiju Konferencija.
Biskupi su usvojili norme partikularnog prava prethodne BK za područje BK BiH. Nakon što su saslušali izvješća o radu pojedinih vijeća BK BiH, na poticaj Katehetskog vijeća uputili su svoje pismo vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama za sljedeću školsku godinu. Odobrili su Statut vijeća za svećeničke pripravnike i kler.
Biskupi su također uputili pismo Predsjedništvu BiH, Vijeću Ministara BiH, OHR – Sarajevo, OSCU – Sarajevo, UNHCR – Sarajevo, Caritas internationalis – Rim da se učinkovitije zauzmu za ljudska prava, posebno za pravo na povratak. Pismo je uime biskupa potpisao predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić.

Pismo bosanskohercegovačkih biskupa Predsjedništvu BiH, Vijeću Ministara BiH, OHR – Sarajevo, OESS – Sarajevo, UNHCR – Sarajevo, Caritas internationalis – Rim

Poštovana gospodo!
Mi biskupi, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, okupljeni na svom redovitom XVI. zasjedanju od 12. do 14. srpnja 1999. u Banjoj Luci, razmotrili smo na temelju izvještaja naših biskupijskih Caritasa pitanja koja se tiču povratka raseljenih i izbjeglih osoba u BiH, te socijalno stanje onih koji žive u BiH ili se u nju vraćaju, a posebno položaj starih, bolesnih i osoba s poteškoćama u razvoju.
I ovom prigodom potvrđene su već poznate ocjene o vrlo teškom stanju, u kojem se nalazi većina stanovnika, a napose povratnici. Nesigurno političko okružje, neriješena ustavna pitanja konstitutivnosti naroda, teška ekonomska situacija, velika nezaposlenost, vrlo sporo rješavanje povrata privatne imovine i drugi problemi velike su prepreke za značajniji povratak izbjeglica. Započeta privatizacija je dodatni kamen spoticanja pri odluci za povratak. Zabrinjava nas i nedosljednost međunarodnih čimbenika u obećanoj pomoći s obzirom na povratak prognanika i izbjeglica, povrat imovine i ostvarenje drugih ljudskih prava i sloboda. Imamo pouzdane podatke da se velik broj prognanih katolika žele vratiti. Stoga ne stoji tvrdnja nekih međunarodnih institucija da se Hrvati iz BiH ne žele vraćati na svoje.
Unatoč želji za povratkom i ostankom, mlade su obitelji, ne samo za vrijeme, nego djelomično i nakon rata u većem broju prisiljene na odlazak. Ostaju stare, bolesne i iznemogle osobe, od kojih se mnoge nisu u stanju brinuti za sebe. Među povratnicima u BiH vrlo je velik broj upravo takvih osoba.
Državne institucije, što iz financijskih, što iz strukturalnih razloga, a dijelom i iz nemara, nisu u stanju brinuti se za spomenute i druge skupine ugroženog stanovništva. Niske mirovine kao i teškoće u zbrinjavanju starijih osoba, posebno nedostatak smještajnih kapaciteta, razlog su da su mnogi prepušteni sami sebi.
Za vrijeme rata navedene institucije u najvećoj mjeri nisu mogle funkcionirati. Tada smo preko svojih biskupijskih Caritasa i uz pomoć dobročinitelja iz inozemstva nastojali ublažiti nastale nevolje. Uspijevali smo kroz protekle ratne i poratne godine pribavljati hranu, odjeću, obuću, lijekove, sjetvu, pomoć za obnovu kuća, infrastrukture i drugo.
U posljednje vrijeme pomoć iz inozemstva osjetno opada, iako smo svjedoci da je dio našeg stanovništva ugroženiji nego čak i u ratu.
Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u posljednje dvije godine temeljito je analizirao svoju dosadašnju djelatnost, te postavio svoje daljnje zadaće. Uz stalnu brigu za primarnu pomoć najugroženijima dali smo prednost povratku prognanih, kao i projektima koji su usmjereni na zbrinjavanje starih, bolesnih i nemoćnih.
Budući da obavljamo posao od općeg društvenog interesa, za ostvarenje tako važnih programa tražimo i očekujemo financijsku i drugu pomoć od mjerodavnih državnih tijela, kao što je to praksa u svim demokratskim zemljama.
Radi toga Vam se obraćamo s molbom da između predstavnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i mjerodavnih državnih ustanova što prije započne razgovor o rješavanju spomenutih problema. Iako ovdje nastupamo u ime Katoličke Crkve u BiH, smatramo da i druge vjerske zajednice u našoj zemlji imaju pravo na sličan postupak.
Očekujemo Vaš pozitivni odgovor!