PRIOPĆENJE ZA JAVNOST S IZVANREDNOG ZASJEDANJA SVETOG ARHIJEREJSKOG SABORA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Beograd, 13. 11. 1998. (IKA) – Stanje “Srpske Pravoslavne Crkve i naroda na Kosovu i Metohiji poslije najnovijih tragičnih zbivanja i novonastalih okolnosti”, bila je središnja tema izvanrednog zasjedanja Svetoga arhijerejskog Sabora SPC-a, održanog u Beogradu od 9. do 12. studenoga, pod predsjedanjem patrijarha Pavla. U priopćenju sa Sabora istaknuto je kako “u suvremenoj povijesti Srpska Pravoslavna Crkva i pravoslavni srpski narod nisu bili u težem položaju nego danas” kad se “odlučuje ne samo o budućem političkom statusu Kosova i Metohije, nego i o opstanku pravoslavnih Srba na toj iskonskoj srpskoj zemlji, a samim tim i o opstanku naše Crkve na njoj”. Pravoslavni episkopi podsjećaju kako “Kosovo i Metohija nikada u povijesti nisu bili dio albanskoga državnog prostora, nego su stoljećima bili duhovno ishodište i nacionalno središte srpskoga naroda”, a crkvena zdanja na tome prostoru, “manastiri i svetinje SPC-a… nisu samo izvor i bitne odrednice etničkog identiteta Srba, nego i jezgra duhovne samosvojnosti identiteta i integriteta i same naše svete Srpske Pravoslavne Crkve”. Nakon podsjećanja na povijest Pravoslavne Crkve, koja na tome prostoru “postoji i prije srednjovjekovne srpske državnosti”, episkopi uviđaju i stoljetnu nazočnost “šiptarskog naroda” na Kosovu i te “potrebe i dužnosti da u dobrom susjedstvu i prijateljstvu živimo i surađujemo s njegovim pripadnicima, našim sugrađanima”. Sveti Sabor, nadalje, ističe kako se uvijek zalagao i zalaže “za punu slobodu i ravnopravnost, kao i za puno poštovanje osobnih, građanskih i nacionalnih prava svih etničkih zajednica Kosova i Metohije”. U priopćenju se, nadalje, izražava žaljenje “zbog krvoprolića i stradanja svih na Kosovu i Metohiji”, no krivnja za sukob na Kosovu pripisuje se samo nositeljima “šiptarskog separatizma i velikoalbanskog ekspanzionizma, koji je doveo do neviđenih zločina i patnji kako Srba, tako i velikog broja Albanaca”. Episkopi odbacuju i sve pokušaje “ugrožavanja teritorijalnog integriteta Srbije i Jugoslavije”, te traže, kako od Srbije i SRJ, tako i od međunarodne zajednice, da i SPC bude djelatno uključena u pregovore oko iznalaženja mira i pune normalizacije stanja na Kosovu, te jamstvo poštivanja svih prava svojih crkvenih jedinica na tome prostoru. “SPC nije politički subjekt, ali ima jedinstveno moralno pravo i dužnost da zatraži ravnopravnost za sve, a u prvom redu garancije prava i slobode za svoje vjernike, pravoslavne Srbe Kosova i Metohije”, piše u priopćenju. No, Sabor poziva i “vjerske vođe kosovsko-metohijskih šiptara da putem dijaloga i suradnje sa SPC-om svi doprinosimo miru, slobodi i dostojanstvu svih na Kosovu i Metohiji”. SPC poziva Srbe na Kosovu da ne napuštaju svoje domove “jer samo na taj način možemo sačuvati i sebe i naše sveto Kosovo i Metohiju u Srbiji”.
Sveti arhijerejski Sabor pozabavio se i stanjem u Crnoj Gori, osudivši “anticrkvenu raskolničku djelatnost takozvanih crnogorskih autokefalista, u samoj stvari separatista, koji vrše zloporabu vjere u nezakonite političke svrhe”, a njihovog vođu Miroša Dedeića, “mitropolita nepostojeće ‘Autokefalne crnogorske Crkve”, Sabor je “podvrgnuo najstrožoj crkvenoj kazni, što znači isključenju iz crkvene zajednice i anatemi”.
Što se tiče stanja u Hrvatskoj, Sabor pozdravlja “postupni, iako uvijek krajnje spori i nedovoljni”, povratak svećenstva i naroda na “vjekovna svetišta i ognjišta”, te “obnovu službenog dijaloga” između SPC-a i Katoličke Crkve.