Priopćenje za javnost sa stručnog skupa o vjerskom odgoju djece i mladeži s posebnim potrebama

U Zagrebu, u “Pučkom otvorenom učilištu” 7. i 8. svibnja o. g., u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, biskupijskih katehetskih ureda i Ministarstva prosvjete i športa – Zavoda za unapređenje školstva RH i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održan je Stručni skup o vjerskom odgoju djece i mladeži s posebnim potrebama. Na skupu je sudjelovalo oko 120 sudionika iz svih krajeva naše domovine i Bosne i Hercegovine, vjeroučitelja i ravnatelja prosvjetnih, zdravstvenih i specijalnih ustanova za djecu i mladež s posebnim potrebama, odnosno s teškoćama u razvoju, kao i ostalih angažiranih djelatnika na tom području. Rad skupa otvorio je mons. Dr. Milan Šimunović, predstojnik NKU-a HBK, a pozdrav u ime cijele HBK izrekao je mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački. Skup su pozdravili i gđa Nevenka Lončarić-Jelačić u ime Ministarstva prosvjete i športa RH, gosp. Andrija Halec, predsjednik Saveza osoba oštećena sluha, gđa. Jelena Brajša, voditeljica Caritasa zagrebačke nadbiskupije i prof. Zoran Vlašić, ravnatelj “Pučkog otvorenog učilišta”.
Skup su pismom podržali mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i predsjednik HBK, mons. dr. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski i predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK, mons. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski u miru, a preko svoga ureda skup je dao pozdraviti i uzoriti kardinal Franjo Kuharić. Prigodni program izveo je zbor slušno oštećene djece i zbor mladih centra “Slave Raškaj” iz Zagreba.
U rad Skupa uvela je Zvonka Matoic, prof. def., vjeroučiteljica i viša savjetnica NKU-a HBK za osobe s posebnim potrebama. Prva izlaganja i priopćenja na temu “Vjera i dijete s posebnim potrebama” te “Osobitosti osoba s posebnim potrebama” održali su profesori s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: dr. Ljubica Pribanić, dr. Ljiljana Igrić, dr. Mira Oberman, dr. Zrinjka Stančić, dr. Sanja Bradarić-Jončić, dr. Snježana Sekušak-Galešev. O osposobljavanju vjeroučitelja za vjerski odgoj djece i mladeži s posebnim potrebama govorili su dr. Josip Baričević i dr. Branko Radovančić, a o programu vjerskog odgoja djece i mladeži s posebnim potrebama prof. Zvonka Matoic, dok je fra Ivan Široki govorio o župnoj zajednici i brizi za osobe s posebnim potrebama. Održana su tri “Okrugla stola”, najprije o sakramentima kršćanske inicijacije kod osoba s posebnim potrebama, o čemu su govorili dr. Zdenko T. Tenšek, dr. Aldo Starić i s. Marija Zovkić, prof. def., a pod vodstvom dr. Alojzija Ho-blaja, zatim o savjetodavnoj službi i koordinaciji ostvarivanja vjerskog odgoja u posebnim uvjetima na razini NKU-a HBK, Ministarstva prosvjete i športa i biskupijskih katehetskih ureda, pod vodstvom Zvonke Matoic. Na kraju skupa, na okruglom stolu “Iskustva i perspektive”, pod vodstvom dr. Milana Šimunovića, nastupilo je sa svojim bogatim iskustvima 10 sudionika raznih profila: prof. Slavica Jelić, prof. def. Mirjana Juriša, prof. def. Pero Pažin, gđa. Ankica Svirač, dr. Alojzije Hoblaj (umjesto č. s. Hijacinte Hoblaj), s. Emilija Iva Šimić, fra Ivan Široki i s. Benedikta Samaržija. U odvijanju skupa sudjelovalo je i najmanje 50-ak diskutanata. U večernjem dijelu skupa sudionicima se pridružilo i pedesetak studenata Katehetskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.
Sudionici skupa su predložili da se javnosti priopće barem glavni naglasci s ovog skupa:

1. Jedan od najvažnijih zaključaka skupa odnosi se na poruku da se prema osobama s posebnim potrebama u odgojno- obrazovnom smislu treba odnositi više kao prema subjektima nego objektima našega milosrđa i dobrote. To pak odgovara njihovom položaju aktivnih članova Crkve koji nas mogu u mnogočem poučiti, a posebice o načinu primanja svega iz Božje ruke.
2. Opće je usmjerenje u današnjem radu s osobama s posebnim potrebama da ih je potrebno integrirati u cjeloviti društveni i crkveni život, kako bi se izbjegla njihova izolacija i kako ne bi ostali na marginama pastoralnog djelovanja Crkve.
3. U radu s ovim osobama važno je pomoći im da otkriju duhovnu dimenziju života, tj. da ih se duhovno rehabilitira. Zato je potrebno stvarati religiozno ozračje, što je djelo ne samo vjeroučitelja već svih odgojnih djelatnika.
4. Izražena je velika potreba da se po načelu međufakultetske suradnje između Eedukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta i njegovih instituta te područnih studija Sveučilišta u Zagrebu kao i drugih crkvenih učilišta počinje ostvarivati slijedeće:
– da studenti usvoje osnovnu edukacijsko-rehabilitacijsku kulturu jer će se sigurno u svom radu susretati s osobama s izrazitijim posebnim potrebama. U tom se smislu podržava i inicijativa da se studenti uključuju u praksu u ustanovama za osobe s posebnim potrebama;
– da studenti, budući defektolozi, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta dobiju dostatnu duhovno-religioznu kulturu;
– da se na razini NKU-a HBK i Katehetskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu razmisli o pokretanju doškolovanja kako za diplomirane teologe odnosno katehete, tako i za diplomirane defektologe u vidu stjecanja defektološke odnosno teološke-katehetske naobrazbe.
5. Izraženo je žaljenje što neki ravnatelji posebnih ustanova nisu dovoljno otvoreni vjerskom odgoju, zapravo ostvarivanju prava učenika za uvođenje dva (2) sata vjeronauka, štoviše ponekad stvaraju zapreke ostvarivanju potrebnih uvjeta za rad, i dr. Biskupijski katehetski uredi i Nacionalni katehetski ured HBK, u suradnji s Ministarstvom za prosvjetu i šport RH, trebaju se zauzeti u rješavanju takvih situacija.
6. U katehizaciji općenito, a posebno kada se radi o osobama s posebnim potrebama, ne može se insistirati samo na znanju o vjeri već voditi računa o iskustvu vjere, tim više što ova djeca i mladi imaju suptilno istančan senzibilitet za božanske stvarnosti. Stoga je od neophodne važnosti uloga vjeroučitelja, njegovo iskustvo vjere, a osobito povjerenje prema osobi i grupi, što je temelj prave religiozne komunikacije, kako se slučajno nebi stvaralo stanje nespokoja, nepovjerenja ili čak odbijanja poruke vjere.
7. U prenošenju vjere je od posebne važnosti stavljanje naglaska na vjeru kao ozračje u čemu je presudna važnost crkvene odnosno župne zajednice, koja je dužna stvarati temeljne uvjete za autentično prihvaćanje osoba s posebnim potrebama i aktivan crkveni život.
8. Sakramenti kršćanske inicijacije se nebi smjeli uskratiti takvim osobama ako su poučene u skladu sa njihovim mogućnostima, niti onima koje nisu kadre izraziti ispovijest vjere kao osobni čin, kao što to mogu izraziti osobe bez posebnih teškoća u razvoju. Uvažavajući neka otvorena pitanja u takvoj praksi od bitne je važnosti “ozračje vjere Crkve” odnosno župne zajednice u čijoj se vjere dotična osoba krsti, kao što je to slučaj u praksi krštavanja novorođene djece, ili u čijoj zrelosti vjere dotična osoba prima sakrament potvrde. Potrebno je da se svećenici u dvojbenim slučajevima posavjetuju s kompetentnim osobama, u krajnjem slučaju sa dijecezanskim biskupom.
9. Jedno od važnijih upozorenja s ovog Skupa jest, uz ostalo, nužnost vođenja računa o tzv. hiperaktivnosti, odnosno kada pojedine kategorije osoba jednostavno nisu kadre kontrolirati svoje impulzivno ponašanje, uvjetovano genetskim, metaboličkim, biološkim i drugim faktorima, što uvjetuje veoma mali intenzitet i kratkotrajnost osnovne pažnje u odgojno-obrazovnom procesu. U redovitom obiteljskom odgoju i nastavi, a kamoli u radu s osobama s posebnim potrebama s većim simptomom hiperaktivnosti, potrebno je maksimalno razumijevanje i strpljenje, izbjegavajući pritom neprimjerene odgojne metode.
10. Zaključilo se je da je za pravo provođenje programa rada s osobama s posebnim potrebama nužno pri biskupijskim katehetskim uredima osnovati posebno povjerenstvo, koje će djelovati u suradnji sa višim savjetnikom NKU-a HBK.
11. Posebno je naglašena potreba da se u biskupiji osposobi jedan svećenik za gestovni govor za pastoralni rad sa slušno oštećenim osobama. Isto tako istaknuta je potreba da se na nacionalnoj razini imenuju neki svećenici kao duhovni vođe za osobe s posebnim potrebama. U tom smislu je od velikog značenja da redovničke zajednice, ovisno o svojim karizmama, razmotre mogućnost preuzimanja brige na nacionalnoj razini za rad s pojedinim kategorijama oštećenja.
12. Sa skupa je upućena molba Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se apelira na HTV, kako bi se slušno oštećenim osobama gestovnim govorom omogućilo praćenje televizijskih emisija, kao što su “U početku bijaše Riječ”, te posebni programi u jakim liturgijskim vremenima (došašće, korizma, veliki blagdani, itd.).
13. Na kraju je zaključeno da se izda Zbornik radova sa svim materijalima i napucima za konkretan rad u vjerskom odgoju. Do jeseni se planira izraditi okvirni plan i program za vjeronauk u posebnim ustanovama kao i u redovnim školama s posebnim odjeljenjima.

U Zagrebu, 10. svibnja 1999.
U ime Nacionalnog katehetskog ureda HBK
Mons. dr. Milan Šimunović, v. r. , predstojnik

Zvonka Matoic, prof. def., v. r.
viša savjetnica i moderator