Pripravimo se za vazmeno trodnevlje i Uskrs

1. Sutra popodne, misom Večere Gospodnje, započinje vazmeno trodnevlje, stožer čitave liturgijske godine. U ovim danima Crkva se okuplja u tišini, moli i razmatra otajstvo Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. Sudjelujući na obredima Velikog petka, Velikog četvrtka i uskrsnog bdjenja, iznova ćemo proći posljednje časove Isusova zemaljskog života, na završetku kojeg će zasjati svjetlo Uskrsnuća.
U maločas proglašenoj pjesmi, čuli smo da Krist “ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi” (Fil 2,8-9). Te riječi sažimlju otajstveni Božji naum, koji ćemo iznova proživljavati u narednim danima, to je otajstvo koje daje smisao i puninu ljudskoj povijesti.

2. Dok misa posvete ulja, koja se obično slavi na Veliki četvrtak ujutro, osobito ističe ministerijalno svećeništvo, obredi mise Večere Gospodnje su žurni poziv na razmatranje euharistije, središnjeg otajstva vjere i kršćanskog života. Upravo da bih istaknuo važnost tog sakramenta, napisao sam encikliku “Ecclesia de Eucharestia” (Euharistija Crkve), koju ću imati radost potpisati u tijeku mise Večere Gospodnje. U tom tekstu hoću predati svakom vjerniku razmišljanje o euharistijskoj žrtvi, koja u sebi sadrži cjelokupno duhovno dobro Crkve.
Zajedno s Euharistijom, u dvorani Posljednje večere Gospodin je ustanovio ministerijalno svećeništvo, kako bi se tijekom stoljeća uprisutnjivala jedinstvena njegova žrtva: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,19). Ostavio nam je potom novu zapovijed o bratskoj ljubavi. Pranjem nogu poučio je učenike da se ljubav mora prevesti u ponizno i nesebično služenje bližnjemu.

3. Na Veliki petak, dan pokore i posta, spominjat ćemo se Isusove muke i smrti, ostajući u zadubljenom klanjanju križu. “Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit – Evo drva Križa, na kom Spas je svijeta visio”. Sin je Božji na Kalvariji uzeo na sebe teret grijeha, prinijevši se Ocu kao žrtva okajnica. S križa, vrela našeg spasenja, izvire novi život djece Božje.
Nakon drame Velikog petka slijedi tišina Velike subote, dan ispunjen iščekivanjem i nadom. S Marijom kršćanska zajednica bdije u molitvi pred grobom, iščekujući da se ispuni slavni događaj Uskrsnuća.
U svetoj noći Uskrsa sve se obnavlja u Kristu uskrslom. Iz svakog kutka zemlje uzdići će se u nebo pjesma slave i aleluja, dok će svjetlo razbiti tmine noći. Na uskrsnu nedjelju klicat ćemo s Uskrslim primajući od njega znamenje mira.

4. Pripravimo se, draga braćo i sestre, dostojno proslaviti te svete dane i razmatrati divno djelo koje je Bog učinio u Kristovu poniženju i uzvišenju (usp. Fil 2,6-11). Spominjati se toga središnjeg otajstva vjere podrazumijeva također zauzetost oko njegova ostvarenja u konkretnoj stvarnosti našeg života. Znači prepoznati da se Kristova muka nastavlja u dramatičnim događajima, koji, nažalost, također u ovom vremenu muče mnoge muškarce i žene u svim dijelovima zemlje.
Otajstvo križa i uskrsnuća jamče nam ipak da mržnja, nasilje, krv i smrt nemaju posljednju riječ u čovjekovu životu. Kristova je konačna pobjeda i od njega moramo ponovno krenuti, ako želimo izgraditi za sve budućnost istinskog mira, pravde i solidarnosti.
Neka nas Djevica, prisna sudionica božanskog nauma, prati na putu muke i križa sve do praznoga groba, kako bi susreli njezina uskrslog božanskog Sina. Uđimo u duhovno ozračje svetog trodnevlja, prepuštajući se njezinu vodstvu.
S tim osjećajima, svima od srca želim radostan i svet Uskrs.