Na tribini se diskutiralo o prizivu savjesti u medicini i drugim znanstvenim područjima, a o njoj su govorili prof. dr. sc. Jasenka Markeljević, pročelnica Zavoda za kliničku imunologiju pulmologiju i reumatologiju Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“ te redovita profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilista u Zagrebu, na Katedri za internu medicinu, prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac, redovita profesorica na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Tribinu je moderirao dr. sc. Josip Markotić, poslijedoktorand s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac svoje je izlaganje popratila prezentacijom na temu savjesti kao pojma koji se nalazi između prava i morala, a slušateljima je objasnila razliku u pojmovima i granicama među njima kako bi pobliže prikazala važnost priziva savjesti ne samo kao moralne, već i kao pravne kategorije.

„Trebamo se zalagati za moralnu podlogu zakonima jer nam takvi zakoni jedini mogu biti prihvatljivi. Pravo liječnika na priziv savjesti moralno je pravo i zakon koji ga priznaje jedini je prihvatljiv“, objasnila je prof. dr. sc. Korać Graovac.

Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević okupljenima u dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ dala je uvid u značenje prava na priziv savjesti iz liječničke perspektive.

„Pokušava se manipulirati s lingvističke i socijalne razine pojmovima savjesti, ljudskog života i prava, a u samoj suštini civilizacijski doseg neke države ogleda se u njenoj sposobnosti da zaštiti nemoćne i ostvari njihova ljudska prava. Ljudsko pravo je pravo na život, dok je pravo na abortus samo zakonski dana mogućnost. Nas Hipokratova zakletva ne obvezuje na uskraćivanje života nikome jer trudnoća nije bolest, dijete nije dio majčina tijela, a nije ni samo hrpa stanica. Takvim objašnjenjem i takvom manipulacijom pojmovima umanjuje se vrijednost ljudskog života. Liječnikov zadatak je liječiti, a ne usmrćivati i zbog toga je nužna mogućnost pozivanja na savjest“, komentirala je prof. dr. sc. Markeljević.

O samom značenju savjesti i priziva savjesti iz teološke i filozofske perspektive govorio je prof. dr. sc. Željko Tanjić.

„Pravo za priziv savjesti intrinzično je ljudskoj osobi. Ako ga negiramo, negiramo i njegovu slobodu vjerovanja, a ako ga ukidamo treba se zapitati ima li više čovjek pravo vjerovati? Institucija prava na priziv savjesti, suprotno nekim objašnjenjima, ne osporava zakone države iako implicira osobno neprihvaćanje nemoralnosti nekoga zakona. To pravo omogućuje formalizaciju primata savjesti pred zakonom. Pravo na priziv savjesti nije pravna činjenica jer je zakonski priznato, već je pravo na priziv savjesti zakonsko priznato jer proizlazi iz same osnove čovjekovog bića. Savjest se ne tvori na osnovu subjektivnog osjećaja nego u odnosu na uspostavljeni sustav vrijednosti i antropološku osnovu čovjeka. Živimo u vremenu kada se pravo na priziv savjesti pokušava ograničiti, a to je odraz filozofskih trendova svođenja svega na proceduralnost. Navodna je to ideologija neutralnosti, a po ovakvim pitanjima vidimo da ona uopće nije neutralna“, poručio je prof. dr. sc. Tanjić.

Tema i izlaganja sudionika tribine potakli su bogatu raspravu i brojna pitanja iz publike, a sljedeća u nizu tribina „Ljudski život – dar i poziv“ održat će se 16. svibnja 2019. godine pod naslovom „Ginekološki, psihološki i moralni aspekti početka ljudskog života“.