„U životu Crkve nakon Drugoga vatikanskog koncila dijalog je sredstvo i put kojim Crkva nastoji radosnu vijest evanđelja približiti suvremenom čovjeku koji se načinom života sve više udaljuje od Boga, ali i od temeljnih ljudskih vrednota. Ljudi oko nas sve se više zatvaraju u skupine istomišljenika, gube strpljenje saslušati onoga koji ponešto drukčije misli ili živi od skupine s kojom se poistovjećuje. To vrijedi, usudio bih se reći, jednako za život u Crkvi i u društvu. Stoga nam treba dijaloga, ali dijaloga kao socijalne kreposti koja je kadra pozvati suprotstavljene strane ne samo na kurtoazni razgovor nego i na mijenjanje vlastita mišljenja i načina života“, rekao je prof. Baloban na početku razgovora te istaknuo kako bi želio da njegova nova knjiga „Dijalog u Crkvi i društvu. Kršćanin i svijet“, barem malo pridonese kulturi takvog dijaloga u Hrvatskoj, koji je mukotrpan i postupno mijenja stvari nabolje.

Knjiga okuplja tekstove, kolumne prof. Balobana koji su niz godina obogaćivali kršćansku reviju Kana, redovito zaokupljajući pozornost čitatelja svojom aktualnošću, zanimljivim, pa i intrigantnim izborom tema i jednostavnim stilom.

„Zahvaljujući kršćanskoj obiteljskoj reviji ‘Kana’ od 2002. godine pišem redovito svaki mjesec na temelju socijalnog nauka Crkve o određenim pitanjima u društvu i u Crkvi u Hrvatskoj, i tako su dosad nastale tri knjige. Ova, četvrta knjiga obuhvaća aktualnu tematiku posljednjih godina, a pisana je tako da bude razumljiva svakom čovjeku dobre volje kojega zanima ono što se događa u Crkvi kao i odnos Crkve i svijeta, kršćana i društva. Oblikujući tekstove knjige, iznova sam se uvjerio da je zadaća postkoncilskog socijalnog nauka Crkve stvarati kulturu dijaloga u konkretnom vremenu i svijetu u kojem živimo“, rekao je prof. Baloban.

Knjiga „Dijalog u Crkvi i u društvu“ satkana je od triju poglavlja na nešto više od 250 stranica, a zanimljivo je da počinje poglavljem nazvanim Svetački lik blaženoga Alojzija Stepinca. Prof. Baloban je u razgovoru za Kanu pojasnio da je u tom poglavlju naglasak stavljen upravo na „kočenje” i „odgađanje” proglašenja svetim kardinala Stepinca kao na jedan od najbolnijih trenutaka povijesti Crkve u Hrvata. Osvrnuo se i na vrlo zanimljivo pismo koje se našlo u tom poglavlju, a koje je stiglo od beogradskoga nadbiskupa Stanislava Hočevara kao reakcija na kolumnu u Kani, obrazloživši pritom i svoj odgovor, vezan uz kardinala Stepinca.

Drugo poglavlje knjige naslovljeno je „Dijalog u Crkvi kao putokaz“, a čitatelja će usmjeriti prema vrlo aktualnim temama unutar crkvenoga života. Dotiče se i enciklike Laudato si’, govori o emigrantima, braku i obitelji, nekoliko je podnaslova vezano uz milosrđe, kao i uz papu Franju i reforme te papu i Crkvu u Hrvatskoj. Na pitanje koje bi se promjene na koje poziva papa Franjo trebale događati na razini Crkve u Hrvatskoj, prof. Baloban kaže da se promjene u Crkvi već događaju, bez obzira na to koliko smo mi osobno ili kao Crkva u Hrvatskoj toga svjesni. „Papa Franjo na svoj specifičan način pokušava reagirati na tu novu situaciju i, što je specifično s obzirom na prijašnje vrijeme, poziva sve važne čimbenike unutar Crkve da daju svoj doprinos tim promjenama. U tom su kontekstu važna dva pojma: sinodalnost i supsidijarnost. I jedan i drugi pojam poziva na aktivni angažman u životu Crkve i društva i, želim naglasiti, na poštovanje ‘onoga drugoga’ i ‘drugih’ u zajedničkom traženju rješenja. Ono što je pomalo neobično jest da na promjene u Crkvi poziva sam Papa“, istaknuo je prof. Baloban u razgovoru za Kanu.