Prof. dr. Jadranka Garmaz i dr. sc. Silvana Burilović Crnov u Zadru: Od pasivnog do promotivnog pristupa katehezi obitelji

Dr. Garmaz je profesorica na KBF-u u Splitu, a dr. Crnov je voditeljica Informativnog odjela Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Na simpoziju na Sveučilištu u Zadru u subotu 25. rujna, njihovo izlaganje održala je dr. Burilović Crnov.

Kršćanska obitelj ima snagu sakramenta

„Obitelj je temelj zajedničke koegzistencije, zajednica koja čuva društvo od društvene fragmentacije. Povlašteno je mjesto za razvoj vrednota i ideala, mjesto za razvoj kreposti i milosrđa, za predaju ljudskog i religioznog nasljeđa. Obitelj je prva škola razvoja identiteta i temeljna škola suživota”, rekla je dr. Crnov, istaknuvši da “kršćanska obitelj ima snagu sakramenta jer po ljubavi supružnika i velikodušnoj plodnosti, po jedinstvu, vjernosti i ljubavlju prožetom suradnjom svih njenih članova, otkriva živu prisutnost Spasitelja”.

Obitelj je zbog svoje važnosti, vrijednosti i snage “u postmodernom društvu intezivno rastakana zakonskim aktima i pravnim mjerama, osobito mjerama oko regulacije rađanja. Obitelj je jaka zajednica zbog toga što svim članovima pomaže sagraditi temeljne i trajne odnose koje ih čine jakim pojedincima i zajednicama. A zajednice koje su koherentne i čiji pojedinci imaju izgrađene vrednote i stajališta te podržavaju jedni druge, osiguravaju opstanak pojedinca i društva”, istaknula je dr. Crnov, naglasivši da je “stvaranje dobrih i trajnih odnosa najvažnija kompetencija, odlučujuća za zdravlje pojedinca i očuvanje društva. Suvremene neuro znanosti polaze od toga da tjeskobe i krizna razdoblja mogu preživjeti samo bića koja su kadra uspostavljati dobre i trajne odnose”.

Ako roditelji grade dobar odnos s djecom, taj će odnos biti temelj za njihovo povjerenje u Boga

Vjerski odgoj u obitelji sastoji se “više od svjedočenja vjere, od rituala i stilova komunikacije, rođendanskih i obiteljskih slavlja te načina organiziranja slobodnog vremena, nego od eksplicitnog tumačenja i poučavanja vjere. Takav odgoj ne počinje ni iz čega nego se temelji na onome što se naziva urođenom religioznom dimenzijom čovjeka”, rekla je dr. Crnov, istaknuvši da “rođenjem dijete već posjeduje duhovnu kompetenciju. Ona je prisutna u djece od rođenja kao pažnja, sposobnost za čuđenje i divljenje, kao zahvalnost i intuicija, kontakt s nevidljivim, poznavanje ostajstva svetoga”.

Kriteriji za duhovni odgoj djece su “osiguravanje prostora za mir, tišinu i susret s religioznim, shvaćanje da je odgoj postupan, trajan proces, poticanje mašte i njegovanje dobrih odnosa, iskrenosti, intimnosti među članovima obitelji i stvaranje povjerenja”.

Direktorij spominje kako vjerski odgoj ima različite oblike. To su “kratka molitva s djecom prije spavanja, znak križa na njihovom čelu, upaljena svijeća na stolu, molitva prije objeda, slavlje dječjeg rođendana u obitelji, briga oko starijih i nemoćnih, žrtvovanje novčića za siromaha, podjela svoga vremena s potrebitima”.

“Ako roditelji grade dobar odnos s djecom, razvijaju privrženost i povjerenje, taj će odnos biti temelj za njihovo povjerenje u Boga. Mnoga istraživanja potvrđuju dobrobiti duhovnoga odgoja za cijeli život”, istaknula je dr. Crnov.

Obiteljska kateheza ne smije se miješati sa župnom katehezom u obitelji

Opisavši karakteristike i župne kateheze, dr. Crnov je rekla da se „obiteljska kateheza ne smije miješati sa župnom katehezom u obitelji, nego se mora shvatiti kao vlastiti roditeljski oblik kateheze djece“. Religijski pedagog Albert Bisinger kaže da „obiteljska kateheza treba nadopunu kroz župnu katehezu u kojoj djeca, roditelji i djeca s drugim kršćanima u župnoj zajednici, mogu urasti u Crkvu kao zajednicu vjere“.

Obiteljska kateheza odnosi se na kršćanski odgoj „koji više dolazi do izražaja u svjedočenju nego u učenju, događa se trajno i dnevno, a ne samo u određenom razdoblju“, istaknula je dr. Crnov, rekavši da se „pojam kateheze u obitelji odnosi na cjelokupan obiteljski život i njegovu kulturu. Pretpostavlja kvalitetnu međuljudsku komunikaciju, kulturu medija, slobodnog vremena, slavlja, jela i sl. Takva temeljna iskustva čine potku obiteljske kateheze“.

“Direktorij o katehezi progovara obitelji implicitno na više mjesta, a eksplicitno u tri broja razlikujući katehezu obitelji, u obitelji i s obitelji. U broju 227 i 228, objašnjavajući pojam kateheza u obitelji, Direktorij navodi područja obiteljske kateheze”.

„Obitelj je zajednica koja navješćuje i mjesto na kojem se vjera jednostavno spontano može živjeti. Obitelj je mjesto kateheze, specifično mjesto s ciljem da navješta evanđelje u svom okruženju i da pruža i druge vjerske vrednote. Uvođenje u kršćanski život događa se dublje. To znači buđenje za svijest o Bogu, prve korake u vjeri, odgoj ćudoredne savjesti i odgoj za kršćanski smiso ljudske ljubavi kao zrcaljenje Božje ljubavi, stvoritelja Oca. Radi se o kršćanskom odgoju koji se više sastoji od svjedočenja nego učenja, svjedočenja koje je trajno i dnevno, a ne povremeno i u prigodama (OKD 255)“, prenijela je odrednice iz Direktorija dr. Crnov, rekavši i kako Direktorij ističe da je „obitelj koja živi prema Božjem planu već sama po sebi evanđelje u kojem se može pročitati neograničena Božja strpljiva ljubav prema ljudima. Kateheza u obitelji ima zadaću da roditelji otkriju dar koji im je Bog dao u sakramentu braka“.

Pozvani smo pridonijeti izgradnji kršćanske zajednice i u društvu svjedočiti evanđelje

Prema Direktoriju, kateheza s obitelji (br. 229) je dvostrana. Crkva naviješta obitelji evanđelje. „Zajednica Crkve i obitelji su trajni međusobni partner u razgovoru. Dok zajednica Crkve od obitelji prima neposredno samorazumljivo sa životnim događajima povezani odnos vjere, obitelj prima od zajednice Crkve ključ da bi vlastito iskustvo mogli razumjeti u svjetlu vjere“, poručila je dr. Crnov.

„Direktorij u broju 230 govori da je u današnjem vremenu kateheza s obiteljima prožeta s kerigmom jer u središtu obitelji uvijek ponovno zvoni prvi navještaj. Dinamika misionarskog okreta u katehezi s obiteljima pokazuje se kroz odnos, konkretni navještaj koji nije teoretski i nije oslobođen od problema ljudi. Kršćanska zajednica traži puteve vjere koji mogu pomoći obiteljima da dođu do jasne svijesti za svoje poslanje. Ona ih podržava u zadaći da mogu davati život dalje. Pomaže im pri aktualizaciji njihove zadaće odgoja i razvija autentičnu obiteljsku duhovnost. Na taj način u obitelji se stvara svijest za njihovu ulogu i obitelj postaje aktivni nositelj evangelizacije“, istaknula je dr. Crnov.

Predavačica je opisala katehezu obitelji kako je Direktorij navodi u broju 231: „Obitelj navješta evanđelje kao kućna Crkva koja se temelji na sakramentu braka i posjeduje misionarsku dimenziju kršćanske obitelji, sudjeluje u evangelizaciji Crkve i zbog toga je ona nositeljica i kateheze. Obitelj je pozvana pridonijeti izgradnji kršćanske zajednice i u društvu pružiti svjedočenje evanđelja. Ukorjenjenje, utemeljenje u poslanju Crkve, ucjepljenje u izgradnju Tijela Kristova čini nužnim da se služba navještanja i učenja, kućne Crkve odgovorno uredi sa svim drugim odgovarajućim službama u crkvenoj zajednici: župe, biskupije“.

„Pastoralne smjernice u broju 232 Direktorija upućuju župnu zajednicu na šest oblika kateheze: katehezu za mlade i odrasle koji se pripremaju za brak, za mlade bračne parove, za roditelje djece koji traže krštenje djece, za roditelje čija djeca primaju sakramente kršćanske inicijacije i katehezu bračnih parova i obiteljskih zajednica čija ciljana grupa su bračni parovi“ rekla je dr. Crnov, istaknuvši: „Direktorij potiče kršćansku zajednicu da pronađe načine kako bi primjereno mogla pratiti pojedince“, da budu „primatelji nezasluženog, neuvjetovanog i besplatnog Božjeg milosrđa“, što se „najbolje može ostvariti blizinom, slušanjem i razumijevanjem osobe i plana koji Bog ima za nju“.

Obitelj ima što ponuditi župnoj zajednici i župnoj katehezi

Osobama u neregularnim situacijama trebalo bi osigurati osobno duhovno vodstvo i katehetska sredstva za katehezu u specijalnim ili već postojećim skupinama. „Na taj način izbjegla bi se osamljenost ili diskriminacija i mogla bi se probuditi želja za prihvaćanjem i odgovorom na Božju ljubav“, rekla je dr. Crnov.

„Obitelj ima što ponuditi župnoj zajednici i župnoj katehezi te je njihov odnos komplementaran, međuovisan i oplemenjujući. Posljednjim dokumentima pape Franje: Evangelii gaudium, Amoris laetitia, Direktorijem i drugim dokumentima, npr. novim pripremnim dokumentom za Sinodu, naglašava se sinodalnost Crkve koja se može i sama nazvati obitelj obitelji. Svi dokumenti ukazuju na novi pokret jačanja svijesti oko uloge i važnosti kršćanske obitelji te da je župna zajednica potrebna obitelji kao aktivnog katehete. Župna zajednica je prema Direktoriju svjesna svoje uloge u osnaživanju obitelji ali je svjesna i važnosti obitelji koje bi mogle preuzeti i katehezu drugih obitelji, katehezu djece, katehezu malih vjerničkih zajednica“, poručila je dr. Burilović Crnov.