Profesor Mikić rekao je da mu se čini kako bi u trenutnoj situaciji, umjesto vaganja unutarnjih motiva i razloga za izjavu nadbiskupa Hranića, više koristi imali promatranjem mogućih učinaka toga slučaja „koji mogu biti itekako pozitivni. Jer teško mi je zamisliti da bi netko u Crkvi, nakon ovakvoga istupa jednog nadbiskupa, u budućim slučajevima otkrivanja seksualnog zlostavljanja, osobito prema maloljetnicima, mogao ići ispod ovih standarda. Prvo, maknuti svećenika koji je za to osumnjičen. Drugo, javnosti odmah pružiti potpunu istinu. I treće, što je najvažnije, staviti upravo žrtve, njihove traume i njihova očekivanja u središte pozornosti, a ne vlastite svećenike, odnosno vlastitu instituciju“, primijetio je doc. dr. Mikić.

Poručio je da Crkva, kao i druge institucije, ima refleks očuvanja vlastitoga izgleda te da je do unatrag nekoliko desetljeća smatrala kako će skrivanjem slučajeva zlostavljanja i ne izlaženjem u javnost učiniti dobro sebi. „No, barem unatrag zadnjih dvadeset i nešto godina (…), Crkva je počela mijenjati taj svoj stav. Međutim, Crkva je velika organizacija i očito ta promjena traje puno duže nego što bismo mi, koji sada o ovome razgovaramo, to priželjkivali“, rekao je profesor Mikić.

Kazao je da je apsolutno trebalo štititi žrtvu te je podsjetio da je i nadbiskup Hranić u javnoj isprici rekao da bi „sa sadašnjom pameću i on postupio tako“.

Na pitanje novinarke Valentine Baus o vraćanju povjerenja i ugleda nadbiskupa Hranića, rekao je da se povjerenje lako gubi, a teško stječe. Dodao je da je „pred nadbiskupom Hranićem i pred cijelom Crkvom u Hrvatskoj, a osobito pred njegovom nadbiskupijom, sada dug proces ponovnog stjecanja povjerenja kada je ova tema u pitanju“.

Na kraju je rekao kako osobno poznaje više osoba koje su bile žrtve svećeničkog zlostavljanja poručivši da im je „jako teško s tom temom izaći čak i pred najbolje prijatelje i pred institucije, a kamoli pred javnost“.

„Mislim da sve institucije, pa i Katolička Crkva u Hrvatskoj i drugdje, trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći da izađu ususret žrtvama i da ih ohrabre da slučajeve koje imaju, osobito slučajeve koji danas možda takvi postoje, a vjerojatno postoje, da s njima izađu pred mjerodavne institucije“, zaključio je doc. dr. sc. Anto Mikić za Dnevnik Nove TV.