Kotor, 13. 1. 2024.

Svim vjernicima Kotorske biskupije, štovateljima sv. Tripuna u Boki i izvan Boke

Dragi štovatelji našeg zaštitnika sv. Tripuna!

Prije 1215 godina Božjom providnošću i milošću, relikvije sv. Tripuna mučenika, donesene su u Kotor. Kroz tih dugih dvanaest stoljeća sv. Tripun, uzorni i dični svjedok Kristove vjere je kao zaštitnik grada i biskupije postao najsnažnije uporište kršćanskog identiteta našeg grada i jedan od glavnih protagonista njegove duge povijesti. U njegovu je čast podignuta velebna kotorska katedrala, srce grada i biskupije, u kojoj su se stoljećima slijevale molitve građana i hodočasnika. Njegov je lik bio utisnut na kotorskom novcu, na kamenim reljefima, na Statutu grada, te se i danas se nalazi na grbu grada. Ime sv. Tripuna s ponosom nose mnogi naši vjernici i žitelji Boke.

No, više od neizmjerne povijesne i kulturološke važnosti sv. Tripuna, za nas je kao vjernike nužno iznova otkrivati i nasljedovati primjer svjedočanstva života i vjere koji nam je ovaj mladi mučenik ostavio. Sv. Tripun je svoju vjeru živio bez kompromisa i neustrašivo. Nije ju zanijekao ni pod prijetnjom mučenja, niti nakon što je podnio mučeništvo. Pokazao nam je da biti kršćaninom, znači biti istinski slobodnim od navezanosti na svjetovne ispraznosti; znači biti svjestan svoje odgovornosti i poslanja.

Draga braćo i sestre, svi smo mi po krštenju primili i poslanje naviještanja Kristove radosne vijesti i poruke spasenja. Vrlo često, zbog svjetovnih briga, zbog pritiska većine i bojazni za vlastiti ugled u društvu koje više ne dijeli ni duhovne ni moralne vrijednosti naše vjere, odabiremo liniju manjeg otpora, i nismo dovoljno jaki niti u životu u skladu s vjerom niti u njezinoj predaji mlađim naraštajima. Svjedočanstvo vjere koje trebamo dati u prvom je redu plod vlastitog nutarnjeg obraćenja. Tek kad smo u svojem životu u potpunosti prihvatili Krista, moći ćemo živjeti u skladu s njegovim pozivom unatoč vlastitim slabostima i nedostatcima. Slaviti sv. Tripuna, znači nasljedovati onaj ideal koji je on, poput nebrojenih drugih svetaca i svetica živio do samog kraja. To je potpuno predanje života Isusu Kristu.

Svi naši običaji i tradicije, raskošni u izričaju, drevni u njihovu trajanju, nikad ne smiju postati svrha samima sebi. Tako ni Tripundanske svečanosti ne smiju nikada postati dio folklora, koji svakako ima svoje zasluženo mjesto u našoj kulturi. Tripundanske svečanosti moraju biti više od same dične tradicije i folklora: one moraju biti dio našeg života i ispovijedanja vjere, trebamo ih slaviti u svjetlu vjere iz koje su one ponikle, čuvajući njihov religiozni sadržaj koliko je to moguće netaknutim od svjetovnog nerazumijevanja i zatiranja. Tek tada će one imati svoj pravi smisao, koji je jezgrovito sažet u kotorskim Lodama kojima se otvaraju Svečanosti sv. Tripuna:

„…a neka nama svima bude podstrek isti onaj svetac radi kojeg se ona i svetkuje.

Neka se tim najprije iskaže slava Bogu velikome, te poklon i štovanje slavnoj Djevici Mariji i poglavitom mučeniku Isusovu, Svetom Tripunu“.

Ovogodišnja vanjska proslava sv. Tripuna bit će u nedjelju, 4. veljače. Prije pontifikalne svete mise koju će predslaviti dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, Bokeljska će mornarica plesati Kolo u čast sv. Tripuna, a nakon mise imat ćemo procesiju s relikvijama ulicama Grada.

Neka nam ovo „godišnje ponovljenje svečanosti“ donese novi poticaj za nasljedovanje
sv. Tripuna i očuvanje plamena vjere u našim obiteljima. Dok vam iskazujem dobrodošlicu na Tripundanske svečanosti, na sve vas zazivam Božji blagoslov čestitajući vam svetkovinu našeg zaštitnika sv. Tripuna.

+ Rrok Gjonlleshaj
Apostolski upravitelj Kotorske biskupije
Nadbiskup barski