Na natjecanju „Moj brat potreban je moje ljubavi“ je sudjelovalo 12 natjecatelja iz četiri župe: svetoga Mateja apostola, Gospe Fatimske i Marije Pomoćnice kršćana iz Splita te svetog Nikole iz Metkovića.

Brojčano malene, ali složne i radišne ekipe kroz četiri kruga natjecanja pokazale su svoja znanja i vještine. U pisanom testu koji je donosio 53 boda kroz vježbe računanja, francuskog jezika i jezika kinyarwanda, kojim se služe narodi nekoliko afričkih zemalja, vježbe pridruživanja, prepoznavanja i znanja pokazali su da poznaju život i životnu misiju sestre Lukrecije. A njezina misija bijaše s Božjom pomoću  pomagati najsiromašnijima među siromasima i najpotrebitijima među potrebitima a s vedrinom i osmjehom i s molitvom na usnama.

Dok su članovi povjerenstva ispravljali testove natjecatelji su u pratnji povjerenika za misije Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakoslava Banića i volontera iz Župe sv. Luke – Dubrava posjetili splitski samostan službenica Milosrđa – reda kojem je sestra Lukrecija pripadala. Samostan u kojem je njezino prostrijeljeno tijelo otpočinulo posljednji put prije ukopa.

U drugom dijelu natjecanja ekipe su pokazale svoje znanje i vještine, a nadasve zajedništvo, kroz elektroničku igru pogađanja, odnosno igru znanja nazvanu Točno/netočno. Dok je jedan član ekipe pokušavao pobijediti računalo na polju brzine, drugi je istodobno pokušavao ispeći što je više moguće palačinki, a treći je pomoću štipalica i „konopa za rublje“ slagao ponuđeni citat povezan sa životom sestre Lukrecije. Nakon jedne minute slijedila je izmjena članova, a publika je pomagala i navijala, procjenjivala i ocjenjivala u stilu „vox populi“.

Nakon što su se na pozornici velike dvorane splitskog sjemeništa izmijenili svi natjecatelji i sve četiri ekipe slijedila je treća igra naziva Nahrani gladnoga. Natjecatelji su s povezima preko očiju osluškivali pitanja i upute kada trebaju krenuti, a kada stati. Stvorena je simbioza znanja, spretnosti i koordinacije popraćena grlenim smijehom svih sudionika. Natjecatelj je zavezanih očiju preko cijele pozornice nosio punu žlicu slatkog namaza korak po korak. Ako je njegov pomoćnik znao odgovor na pitanje pokrenuo se korak naprijed a ako odgovor nije znao morao je ostati na mjestu. Treći je natjecatelj čekao da ga se nahrani. Svi su „siromasi“ bili nahranjeni – neki za nijansu brže od drugih.

Slijedila je igra strpljenja – slaganje puzzli sa slikama sestre Lukrecije od 180 komadića. Prva ekipa koja je složila svoju slagalicu potrudila se je ispeći palačinke jer se hrana ne baca, a nakon toga pomoći ostalima da slože svoje slike.

Povjerenstvo je utvrdilo da je najuspješnija ekipa bila ekipa Župe svetog Nikole iz Metkovića. ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj sestra Ivana Margarin uručila im je prigodne nagrade koje je darovao Verbum iz Splita. Drugo mjesto osvojile su tri ekipe. Nisu imali isti broj bodova, ali su nastupali s istim žarom. Prozvani su preuzeli svoje nagrade nasumičnim izborom da bi poredak ostao mala tajna Povjerenstva zaduženog za provođenje natjecanja.