Redatelj Jović ispričao je da je prvi put 1990. napravio dokumentarac u trajanju jednog sata u kojem je opisana cijela Festa. Tada je upoznao vrlo drage ljude koji su mu pomogli realizirati taj projekt. U tom filmu je prikazan i arhivski materijal iz 1930. godine. Zatim je 1992. godine radio ratnu Festu svetoga Vlaha. Tada je prvi put izvedena pjesma “Kad zazvone dubrovačka zvona“. Dokumentarac “Grad na ruci – Dubrovnik “ napravio je 2016. godine. Rekao je, uz ostalo, da je ljudima htio približiti Grad na drugi načina jer da ga uglavnom gledaju odozdo, a sada je htio da se grad vidi iz visine odnosno kad ga se gleda odozgo.

Na kraju je zahvalio rektoru zborne crkve Sv. Vlaha mons. Tomi Lučiću i stručnoj suradnici Boženi Popić na njihovoj ljubaznosti i spremnosti da pomognu u nastanku njegovog filma „Crkva svetog Vlaha, Dubrovnik“.

Dokumentarni film predstavlja crkvu Sv. Vlaha u Dubrovniku, jednu od najljepših dubrovačkih crkava. Projektant, voditelj gradnje i kipar bio je Marino Groppelli. Crkva je izgrađena u stilu venecijanskog baroka. Dokumentarni film „Crkva svetoga Vlaha, Dubrovnik“ podsjeća na dio bogate prošlosti, prikazuje unutarnje i vanjske prostore te dio crkvenog sakralnog i umjetničkog blaga. Film je jedan od priloga grada svjetske baštine Europskoj godini kulturne baštine. Sudionici filma su rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić i povjesničarka umjetnosti Božena Popić Kurtela. Scenarist i redatelj je Tonko Jović. Film je snimljen 2018. godine, a traje 27.10 minuta.

Na početku projekcije nastupio je Mješoviti zbor Umjetničke škole „Luka Sorkočević“ izvevši dvije pjesme pod vodstvom profesorice Maje Marušić. Moderator večeri bio je Ivan Vigjen.