Voditeljica projekta je ugledna znanstvenica iz Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uz filološku naobrazbu i zvanje znanstvene savjetnice u trajnom zvanju, dr. Mihanović-Salopek završila je i studij orgulja na Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a znatan dio svojega znanstvenoga i kulturnoga rada posvetila je višegodišnjem projektu digitalnoga snimanja nacionalne marijanske baštine, čiji je nositelj Hrvatski mariološki institut, a odvija se pod pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora i Hrvatske biskupske konferencije. Kao dvanaesti u nizu, film o materijalnoj i nematerijalnoj marijanskoj baštini i povijesti štovanja Bogorodice u Zagrebu donosi sažeti prikaz svetišta, Gospinih slika i kipova pohranjenima u muzejima i galerijama, marijanskih stihova, raritetnih knjiga i rukopisa te sakralne glazbene baštine u interpretaciji zagrebačkih glazbenika i zborova. Bogatstvo marijanske baštine u suvremenom mediju poticaj je kulturnoj javnosti da se založi za restauraciju potresom oštećenih kulturnih spomenika, a vjerničkome puku podsjetnik na tradiciju marijanske pobožnosti, koja se ne nasljeđuje nego stječe i zaslužuje tako što u prošlome nalazimo ono što je živa sadašnjost. Živa vjera nije izvan tradicije i kulture nego se upravo u njima utjelovljuje i to nema nikakve veze s mrtvim rukavcima „tradicionalizama“, istaknula je predsjednica UKI-ja Ružica Pšihistal u razgovoru s autoricom.