Domaći župnik vlč. Domagoj Lacković poručio je da se približava rođendan Spasitelja, čije su okolnosti rođenja bile takve da ih nitko nije htio primiti, pa je na neki način onaj koji je „Ljubav rođena za spas svijeta“, rođen kao beskućnik. U tom kontekstu udomljavanje tj. prihvaćanje jednog djeteta ili više njih, koji su ranjeni zbog odvojenosti od biološke obitelji, u vlastiti dom, te im osigurati ozračje obiteljskog sklada i topline, znači svjedočiti kršćansku vjeru i služenje Bogu koji se i sam rodio kao dijete za kojeg nije bilo mjesta u svratištu.

Voditeljica Bračnog i obiteljskog savjetovališta Suzana Matošević predstavila je ciljeve projekta i razloge zbog čega su se okupili. „Udomiti i ostaviti trag ljubavi u duhu kršćanskog služenja i milosrđa uključuje brigu i skrb za one najpotrebitije: djecu, siromašne i ranjive. Krist nam je ostavio nadu da će milosrdni zadobiti milosrđe, a tko ‘ovako dijete primi u moje ime, mene prima’. Znamo da je i vjera bez djela mrtva vjera i zbog toga smo svi pozvani biti Kristove ruke i srce, dakle oni koji će dobro činiti djelima, a ne samo riječima. Posebno je u došašću važno osvijestiti se kako uloga darivanja nije podijeliti jedan ili dva poklona onima koji nemaju, pa ih često darivamo i od svoga viška. Pokušajmo biti poput udomitelja i donijeti odluku darovati sebe svakodnevno svih 365 dana u godini. Na taj način možemo ostaviti trag ljubavi u životu nekog djeteta ili druge potrebite osobe, a taj trag ljubavi će zasigurno imati odjek i u Božjem kraljevstvu“, rekla je Matošević.

Voditeljica Županijskog tima za udomiteljstvo Marinela Smolčić pojasnila je zadatke toga tima koji intenzivno radi na promociji udomiteljstva kao usluzi iz sustava socijalne skrbi, skrbi osigurati stručnu podršku postojećim udomiteljima te ima zadatak pronaći udomitelje u gotovo svakodnevnim situacijama kada djeci i odraslim osobama treba žurno pronaći smještaj jer im je ugrožen život, zdravlje i razvoj u njihovim biološkim obiteljima.

„Udomiti znači u svom domu osigurati smještaj, hranu, skrb o zdravlju i toplinu obiteljskog doma djetetu ili odrasloj osobi jer znamo da je život u obitelji najprikladniji za razvoj svih ljudskih potencijala i daje priliku osobi živjeti u dostojanstvu. Da bi to udomitelji mogli prvenstveno trebaju dobiti dozvolu za rad udomitelja. Tijekom postupka izdavanja dozvole naš stručni tim procjenjuje kako vi kao osoba funkcionirate, koji su vaši kapaciteti, motivi i kako vi općenito za sebe nalazite smisao u životu. Vjerujem da među vama ima jako puno osoba koji već sada neformalno brinete o svojim starijim i bolesnim članovima obitelji i za sebe imate iskustvo biti blizak osobi u potrebi kao način da se vi ostvarite kao čovjek i vjernik ili vas koji su bez iskustva roditeljstva, a sa željom djetetu osigurati sigurnu obitelj ili oni koji unutar svojih obitelji imaju želju i mogućnost udomiti jedno dijete. Mi vam kao tim u cijelom tom postupku dajemo stručnu podršku te za vas organiziramo druge usluge pomoći koje postoje u društvu. Prije same dozvole za vas organiziramo edukaciju u kojoj se upoznajete s potrebnim informacijama i dobijete strategije za suočavanje sa teškoćama na koje eventualno možete naići. Moram naglasiti da nam još uvijek nedostaje udomitelja i da još uvijek velik broj djece ostaje u neprikladnim obiteljskim okruženjima“, pojasnila je Smolčić.

Na kraju se župljanima obratila dugogodišnja udomiteljica Dragica Kovačević koja je osobno posvjedočila svoje iskustvo udomljavanja, a motivaciju je pronašla kroz svjedočanstvo druge udomiteljice o djevojčici koja jednom godišnje pojede čokoladu. „Kako je to moguće?“. pitala se gđa Dragica. Svako iskustvo je bilo vrlo potresno, ispunjeno različitim tjeskobnim mislima „Kako će to biti? Hoćemo li to uspjeti?“, a upravo zajedništvom obitelji i snagom vjere su mnoge tjeskobe prevladane. Naime, gđa Dragica i njezin suprug imaju svojih četvero biološke djece, a na udomljavanje su se kao obitelj odlučili kada su njihova vlastita djeca već bila odrasla. Do sada su udomili četvero djece, a životna situacija svakog djeteta je vrlo potresna i tužna: od nepovoljnih uvjeta, zanemarivanja, ozljeđivanja, zlostavljanja i napuštanja djeteta. Vlastite nutarnje borbe, promišljanja i sumnje su uz pomoć obiteljskog zajedništva i vjere prevladane, pa su se odlučili posvojiti dvoje udomljene djece, a i treće dijete je u postupku posvojenja. Na kraju dirljivog svjedočanstva gđa Kovačević poručila je župljanima: „Ova današnja adventska svijeća simbolizira radost, a mi vjernici vidimo radost, ne kao užitak nego radost uz drugog, uz odnos s čovjekom i Bogom. Zato nemojte samo ruke sklapati u molitvi nego ih pružite nekom malom biću.“

Nakon završetka svjedočanstva mnogi vjernici okupili su se oko gđe Kovačević i čestitali joj na njezinom poslanju.