Propovijed apostolskog nuncija Lingue na Božić 2023.

Draga braćo i sestre,

SVJETLO

već više od mjesec dana Zagreb je obasjan svjetlom. Obasjane su njegove ulice, trgovine, prozori kuća.

Lijepo je šetati ulicama grada i biti okružen raznobojnim svjetlima.

Stvara se poseban ugođaj, tipičan za Božić.

Svjetlo je možda najznačajniji i najprisutniji simbol Božića. U današnjoj liturgiji puno se govori o svjetlu.

Oni koji su sudjelovali na ponoćki čuli su čitanje proroka Izaije: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

U prologu Ivanova Evanđelja koje je danas naviješteno čitamo da Riječ tijelom postade i da ta Riječ, odnosno Krist, bijaše Život i Život bijaše ljudima Svjetlo.

Krist, dakle, Riječ koja prosvjetljuje Životom. Kristov život je nama svjetlo.

Lijepo je razmišljati o tome!

Želimo li znati kako živjeti? Gledajmo u Krista, on nas prosvjetljuje svojim životom, svojim primjerom. Ne samo da osvjetljava naš put i pokazuje nam cilj, kamo idemo, On također prosvjetljuje cijelo naše biće, daje nam shvatiti tko smo, zašto idemo i kako moramo ići.

Krist je svjetlo za čovječanstvo, čak i kada Ga tama ne želi prihvatiti.

Pred Kristovim svjetlom možemo čak i zatvoriti oči jer Isus je došao pokazati nam smisao našeg putovanja, cilj naše sudbine, ali ostavljajući nas slobodnima, uvijek slobodnima, slobodnima čak i da zatvorimo oči ili se okrenemo na drugu stranu.

Da je htio pogaziti našu slobodu, ne bi postao čovjekom, štoviše djetetom, siromahom, prihvaćajući i odbijanje, ne pronalazeći čak ni sobu u koju bi se sklonio. Došao bi kao moćni anđeo ili barem kao nadčovjek. Umjesto toga, stavio se je u naše ruke, imao je povjerenja u nas jer nas poštuje. Prvi znak poštovanja je imati povjerenje u drugoga.

Nije se nametao, stavio se u službu nama. Nije nas prisilio da prihvatimo njegov Zakon, dao nam je primjer: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih (Iv 13,15). Dao je svijetli primjer.

Na početku Ivanova evanđelja, odmah nakon pogleda na otajstvo stvaranja (sve postade po Njemu) i otkupljenja (u Njemu bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo), pojavljuje se čovjek. Ime mu je Ivan.

Kakve on veze ima s ovim? Zašto govorimo o njemu?

Jer On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše On svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. Jer Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet.

Ivan je došao da posvjedoči za svjetlo. Da nam kaže gdje je svjetlo.

Ali zašto svjetlu trebaju svjedoci? Ako ga ima, vidi se, a ako ga nema, ostajemo u mraku, očitije od toga ne može biti!

Ipak, Evanđelje to jasno kaže: Ne bijaše On svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.

A malo zatim nastavlja: Ivan svjedoči za njega. Viče: „To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!“.

Čini se da nam želi dati savjet: ne dajte se zavarati, mnogo je onih koji se izdaju za Krista, za Mesiju, koliko li se samo spasitelja svijeta pojavljuje, budite oprezni!

Nedvojbeno ima mnogo dobronamjernih ljudi koji žele svoj život utrošiti za dobrobit drugih, društva. Ima onih čiji je život sličan Kristovom, koji žive i pronose Njegovu poruku. Oni su svjetlo poput Njega, ali ni oni nisu Krist.

Krist je samo jedan. Ivan nas upozorava na to.

Kada ga budu upitali:  „Tko si ti?“ (Iv 1,19). On će odgovoriti: „Ja nisam Krist“ (Iv 1,20); i, nakon inzistiranja farizeja, precizirat će: „Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!“ (Iv 1,23).

Evo svjedoka. Svjedok najavljuje drugoga svojim životom. Poput ogledala je koje odražava svjetlo, ali nije izvor toga svjetla.

I mi smo pozvani biti svjedoci Krista, ogledalo koje odražava njegov život. Gledajući nas, ljudi bi morali moći reći: jesi li ti Krist? Ponašaš se poput Njega!

Ne, mi moramo biti ogledalo, svjedok!

Ljudi vide naše svjetlo, ali mi smo ništa. Naše svjetlo dolazi od Njega.

On je taj koji daje smisao našem životu.

Dakle, muškarče, ženo, želiš li znati kakav trebaš biti? Želiš li biti svjetionik u svijetu? Želiš li shvatiti zašto postojiš, odakle dolaziš i kamo ideš?

Uzmi Evanđelje. Gledaj u Isusa! Dopusti da se Njegovo lice odražava u tebi.

Učini da svi, gledajući tebe, vide Njega.

To je Božić koji ne prestaje. Njegova se Riječ nastavlja utjelovljavati u nama i mi postajemo svjetlo svijeta.

Kada upalite ili gledate božićno drvce, razmišljajte o tome tko je pravo Svjetlo, o Onome koji nam osvjetljava put. Ako ugasimo njegovo svjetlo, ako zaboravimo njegovo Evanđelje, brišemo Ga iz svojih života, ponašamo se kao betlehemski hotelijeri koji su rekli: nemamo mjesta za njega. I tako ponovno hodamo u tami.

GLAS

Vratimo se šetnji osvijetljenim zagrebačkim ulicama. Osim raznobojnih svjetala, što privlači našu pozornost?

Zasigurno, glazba. Čuju se tipične božićne pjesme koje pozivaju na okupljanje, koje uzdižu duh. U brojnim crkvama održavaju se koncerti. Glazba, ako je dobra, oplemenjuje dušu. Ona tipična božićna glazba poziva na dobrotu.

Glazba je ta koja često prati pjevanje. To su pjesme radosti, onog koji je pronašao blago.

Riječ koja je tijelom postala, ne treba samo svjedoke. Budući da je Riječ, treba i navjestitelje, glas koji tu Riječ izgovara.

Čuli smo u prvom čitanju: Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Jahve. Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske.

Prorok Izaija je taj koji proriče dolazak Mesije i opisuje radost onih koji su ga vidjeli, koji su klicali radosnim pjesmama. Svatko tko susretne Krista, svjetlo koje prosvjetljuje njegov život, ne može nego klicati radosnim pjesmama. Radost koju osjeća ne može zadržati za sebe, želi je pronositi drugima.

Uz svjetlo tu je i GLAS. Ovo je drugi karakterističan element Božića.

Svjedočenje zahtijeva glas koji ga čini razumljivim. Svaki kršćanin mora biti svjedok svojim životom i misionar svojim navještajem.

Mora pronositi radost evanđelja koju je doživio, vatru koja gori u njegovu srcu nakon susreta s Kristom.

Njegovi svjedoci ne zrcale samo Gospodina svojim životom, već su Mesijini proroci kroz radosno naviještanje, uvijek puno poštovanja. Sveti Pavao će napisati Rimljanima:  A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? (Rim 10,14)

Mi, koji smo Ga susreli, dužni smo Ga naviještati.

MIR

No koji je sadržaj tog navještaja?

Vratimo se proroku Izaiji koji kaže: Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: „Bog tvoj kraljuje!“

Navještaj Božića je navještaj mira.

Evo treće ključne riječi Božića: MIR. Na Božić je rođen Knez mira.

Dobro se sjećam šoka koji sam doživio na prvi Božić u Bagdadu u Iraku. Nisu prošla ni dva mjeseca od velikog napada na siro-katoličku katedralu 31. listopada 2010. godine u kojem je tijekom nedjeljne mise poginulo više od 50 osoba.

Mjere sigurnosti bile su izuzetno visoke, a budnost maksimalna. Policija je čuvala crkve. Kontrolne točke bile su posvuda.

Nijedan vjernik nije mogao ući u crkvu a da pritom ne prođe kroz najmanje dvije kontrolne točke: prvu od strane policije Ministarstva unutarnjih poslova, drugu od strane zaštitara Ministarstva za vjerska pitanja.

Dok sam išao u crkvu na misu, imao sam dojam da odlazim u rat, a ipak sam sâm sebi govorio da idem slaviti Kneza mira!

Kako je to moguće? Osjećao sam veliku tugu, umjesto tipične božićne radosti. Ali kada sam ušao u Latinsku katedralu u kojoj sam trebao predvoditi svetu misu i kada sam ugledao crkvu punu vjernika koji su pjevali tipične božićne pjesme, moja se duša umirila, ponovno sam pronašao mir.

Shvatio sam da je Krist uistinu naš mir. To su mi posvjedočili irački vjernici koji su, iako su nekima od njih rođaci ili poznanici stradali ili bili ozlijeđeni u užasnom napadu dva mjeseca ranije, već prešli iz tame u svjetlo, iz tužaljki u pjesme radosti, iz nemira u nutarnji mir.

Tamo je bilo jasno što znači da je Krist Svjetlo koje daje smisao našim životima, da je On Riječ koja tješi naš plač, da je On Mir koji je jači od mržnje.

Kako je lijepo biti kršćanin s takvim Bogom!

Ove godine u Svetoj zemlji neće biti svečane proslave Božića na javnim mjestima. Poglavari Crkava zamolili su svoje zajednice da došašće i Božić prožive u ozračju okupljanja i sabranosti kako bi izrazili poštovanje prema ubijenima u terorističkom napadu Hamasa 7. listopada kao i u naknadnom osvetničkom ratu koji je Izrael pokrenuo u Pojasu Gaze, a također i prema brojnim stradalima, otetima i prognanima, žrtvama ljudskog ludila.

Zazivamo Kneza mira da se uprisutni: da Svojim Svjetlom obasja put sloge, svojom Riječju donese utjehu očajnima, svojim Mirom nadahne izgradnju novog svijeta.

To je i moja želja: da se tuga ovoga Božića uskoro pretvori u pjesme radosti i da i mi u svom okruženju budemo živa božićna drvca u svijetu koji ustraje na putu tame.