Iz 9, 1-6; Lk 1, 26-38

Draga braćo i sestre,

Radujem se što mogu biti s vama danas i predvoditi ovu svetu euharistiju na dan kada ova župna zajednica slavi svoju nebesku zaštitnicu Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu neba i zemlje, Kraljicu mira i Kraljicu Hrvata.

Srdačno pozdravljam vašega župnika don Gašpara Dodića i zahvaljujem na njegovom pozivu da posjetim vašu župu u Zemuniku. Svoje pozdrave ujedno dijelim sa svim svećenicima koncelebrantima, kao i s vama, draga braćo i sestre svjetovnjaci.

Današnji liturgijski spomen u čast Blažene Djevice Marije, Kraljice, ustanovio je Papa Pio XII. godine 1955., s ciljem da pokaže vezu između Uznesenja na nebo i vječno slavljenje Svete Bogorodice Marije.

Iz Svetoga pisma znamo da je Marija primila jedinstveno zvanje. Među svim ženama koje su živjele na svijetu prije nekih dvije tisuće godina, samo je mlada djevojka po imenu Marija bila odabrana za posebno zvanje, da postane Majka Božja. Dolazak Mesije bio je moguć zahvaljujući vjeri ove mlade žene iz Nazareta, koja je svojim jednostavnim bićem i povjerenjem u Boga promijenila lice zemlje. Danas, kao i na sve blagdane i svetkovine posvećene Blaženoj Djevici, prigode su u kojima slavimo veličinu njezine vjere, koju je veličao arkanđeo Gabrijel s pozdravom: «Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom» (Lk 1, 28). Doista je puna milosti, jer se iz njezine svete utrobe rodio Isus Krist, Sin Boga živoga i Spasitelj svijeta.

Elizabeta je pohvalila Marijinu vjeru. Kad ju je primila u svoj dom, uskliknula je starica Elizabeta: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? (…) Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“ (Lk 1,42-45). Marija je doista blažena jer je povjerovala u poruku koju je primila od Gospodina preko arkanđela, Božjeg glasnika. Zahvaljujemo stoga, Bogu na Marijinom primjeru jednostavnosti u prihvaćanju Riječi Božje. Zajedno s Elizabetom prepoznajemo i slavimo Mariju, jer je vjerovala u ispunjenje svega što joj je bilo rečeno od Boga. I mi se danas možemo ubrojiti među blaženike jer vjerujemo u Božju poruku spasenja. U svijetu gdje prevladava nevjera doista je veliki blagoslov primiti dar vjere, koji Bog neprestano nudi svima koji se njemu obraćaju u poniznoj molitvi. Zato danas možemo s Elizabetom ponoviti njezine riječi: „otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Gospodin dolazi u naše konkretne živote kada ga iskreno tražimo svim srcem i dušom, jer želi naše živote obogatiti svojom prisutnošću za naše dobro i dobro drugih.

Marija je uvijek imala a ima i danas vrlo velik učinak na živote tolikih ljudi diljem svijeta, jer prima molitve i štovanje milijuna ljudi koji ju vole, u svetištima i crkvama posvećenim njoj u čast, i u obiteljskim domovima gdje se moli sveta krunica. Važno je da joj se molimo u svim okolnostima života, da primimo milost potrebnu za vršenje Božje volje u našim životima, jer ona svoje štovatelje uvijek preporučuje i vodi k svome Sinu Isusu.

Marijina je vjera izložena bila kušnji. Dok je Marija hvaljena zbog svoje velike vjere, s druge strane vidimo da je i njezina vjera bila izložena kušnji. Gospodin Bog dopustio je da ona svjedoči strašnoj boli i Isusovoj smrti na križu. Gospodin Isus darovao je svega sebe za naše spasenje i prije nego što će umrijeti darovao je ljubljenom učeniku Ivanu, a preko njega svima nama, svoju vlastitu Majku. “Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti Majke!“ i od toga časa uze je učenik k sebi“ (Iv 19,26-27). Gospodin Isus je svoju vlastitu Majku povjerio svom ljubljenom učeniku u trenutku njegove najveće patnje. Ivan ju je prihvatio i pokazao svoju vjernost ostavši uz Mariju tijekom njezinog života a posebno u najtežem trenutku, smrti njezina Sina, kako bi ju utješio.

Unatoč svojoj velikoj boli, nigdje nije zapisano da je Marija očajavala, ili se žalila i progovorila koju riječ protiv Boga. Ona je jednostavno u srcu dijelila patnju svoga Sina. Iako je Marija bila od Boga izabrana za poseban poziv, to ne znači da je njoj, bezgrešno začetoj, bez ljage istočnog grijeha, sve bilo lako! Kao što ni Isus nije mogao izbjeći križ, na isti način, ni Marija se nije mogla osloboditi patnje koju je pretrpjela pred križem svoga Sina. Marijina je vjera bila iskušana i mnogo je patila, ali je ispit položila s najvišom ocjenom!

Braćo i sestre! Nikada nećemo biti izuzeti od križa u našim životima. Isus nas nije pozvao na udobnosti ili lijenosti, već nas je pozvao da se suprotstavimo životnim iskušenjima kako bismo postali veliki ljudi! Naše ponizno prihvaćanje životnih križeva s vjerom i hrabrošću je ujedno i kušnja naše vjere i pouzdanja u Boga. Ako hrabro podnosimo boli, te prihvaćamo različite životne nevolje poput Blažene Djevice Marije, tada ujedno usvajamo volju Božju kao trenutak posebne Božje milosti.

Crkva nas uči da je Presveto Trojstvo Mariju okrunilo za Kraljicu neba i zemlje. Ova istina vjere prikazana je u mnogim umjetničkim djelima diljem svijeta. Marija nije samo Majka Božja, ona je naša Majka i Kraljica. Svatko voli svoju ljudsku majku. Ovo je prirodna veza koja postoji između svih majki i njihove djece. Međutim, majke ponekad znaju biti sebične u ljubavi prema svojoj djeci. Ljubav ljudskih majki uvijek ostaje zaražena određenom sebičnošću i nesavršenostima, koje proizlaze iz grijeha, ali to je ljubav koja veže majku za njezinu djecu. Naprotiv, Marijina ljubav prema svima nama koji smo njezini duhovni sinovi i kćeri, puno je veća i puno čišća, jer ona u svojoj ljubavi nema sebičnosti i nesavršenosti, ona nas istinski ljubi, a posebno one koje nju vole i koji joj se utječu kao svojoj nebeskoj Majci. Naš odnos s Marijom je poput djeteta i njegove majke. Stoga nema mjesta strahu, već samo jednostavno povjerenje puno ljubavi.

Marija je ujedno i naša Kraljica. Sada uživa nagradu neba i primila je krunu vječnog života. Iako je ona naša Kraljica, ona svoju krunu želi podijeliti s nama. Ona ne želi zadržati krunu za sebe, već traži da sva Božja djeca mogu doći dijeliti slavu neba. Mariju smijemo zvati kraljicom jer ima posebnu ulogu u djelu našega spasenja i otkupljenja. Među onima koji sudjeluju u djelu ljudskoga spasavanja, Marija je na prvom mjestu. Ona je, kao nitko drugi, cijeloga života poslušno i na kraju pod križem sudjelovala u poslanju i žrtvi svoga Sina i tako postala najzaslužnijom ženom za sve čovječanstvo. U njezinu uznesenju, uzvišenju, od ponizne sluškinje koja je dušom i tijelom u nebeskoj slavi – gdje kraljuje zajedno sa Sinom Isusom Kristom – dovršava se put od betlehemske kolijevke preko kalvarijskog križa do nebeske krune.

Marija je Kraljica neba i zemlje. Mi Hrvati katolici nju rado u molitvi zazivamo kao Kraljicu mira i Kraljicu Hrvata. U ovim izazovnim vremenima, dok nastojimo slijediti Gospodina kao živi i djelotvorni članovi njegove Crkve, trebamo posjedovati nebesku krjepost punom ljubavi za svijet u kojem živimo. S očima uprtim u nebo gdje Marija kraljuje s Kristom, našim Bogom, moramo udružiti naše glasove u štovanju Majke Božanskog Kralja i u žarkom moljenju svete krunice, za naše obraćenje od grijeha, za izbavljenje od svakoga zla, za istinsku obnovu obiteljskog života, za obilje novih članova u život Crkve i povratak mnogih katolika koji više ne prakticiraju vjeru, za istinsku pravdu i mir u našim lokalnim zajednicama, našem narodu i šire, kao i za istinsko čišćenje i obnovu Crkve i nas koji smo njezini članovi.

Danas slavimo krunu Marijina života: Ženu iz Knjige Otkrivenja, odjevenu suncem, mjesec pod nogama, a oko glave kruna od dvanaest zvijezda. Toliko puta u svome danu utječemo se Mariji riječima: „Zdravo Marijo“! „Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!“ Zahvalimo Gospodinu za tu i takvu kraljicu i gospodaricu naših života i stavimo se pod njezinu zaštitu, našom molitvom, pjesmom i životom!

„Rajska Djevo, kraljice Hrvata,

naša Majko, naša zoro zlata,

odanih ti srca primi dar,

primi čiste ljubavi nam žar.“ Amen.