Braćo i sestre, dragi svećenici, dragi časni uzvanici, predstavnici Grada, Županije i RH, dragi vjernici,

Velika mi je radost što danas, na blagdan sv. Ivana Pavla II., blagoslivljamo gradilište i polažemo kamen temeljac za novu župnu crkvu sv. Ivana Pavla II., ovdje u Petrinji. Župa je, kao što znate, osnovana već prije 10 godina i vjernici su se okupljali u neprikladnim uvjetima – kako nam je bilo moguće. Od danas gradi se nova crkva i uz to župna kuća i pastoralni centar, gdje će se odvijati život župe u budućnosti. Zazivamo i molimo svi Božji blagoslov i zagovor našeg dragog svetog pape Ivana Pavla II., na ovo djelo i na njegovu budućnost.

Nemoguće je iznijeti sve što je činio i čime nas je zadužio naš dragi sveti Papa čije ime nosi ova župa i crkva koju ćemo tu izgraditi. On je doista bio papa koji je zaslužio naziv Veliki jer je neizmjerno puno učinio za Crkvu, a time i za cijeli svijet. Bez sumnje zbog njegova je utjecaja pao komunizam i srušio se berlinski zid 1989. I naša Domovina zahvaljuje mu na potpori, i to upravo kad nam je bilo najpotrebnije, kad se stvarala samostana država Hrvatska, kad nas je agresorski rat kanio slomiti, kad smo se borili za opstanak. On je stao uz naš narod, nije bio neutralan niti dalek. Sveta Stolica nas je kao neovisnu državu priznala dva dana prije zajedničkog priznanja zemalja tadašnje Europske zajednice, 13. siječnja 1992. Pokazao nam je svoju blizinu i tako što je u samom ratu 1994. došao u našu zemlju i rekao da Hrvati imaju pravo na svoju slobodu. No, možda najveće djelo za naš narod učinio je 3. listopada 1998. kada je na Mariji Bistrici proglasio blaženim našeg pastira kardinala Alojzija Stepinca. Zato često volim svetog papu Ivana Pavla zvati i Ivanom Pavlom Hrabrim. On nas je poznavao i volio. U Zadru 2003. dirljivo je sažeo svoju privrženost, rekavši nam: “Hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski!… Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!” Stoga nije čudno da smo ga na kraju posljednjeg njegova posjeta Hrvatskoj ispratili poklicima: „Ivane Pavle, mi te volimo!“

Čitanja Božje Riječi govore nam o veličini službe i osobe upravo sv. Pape Ivana Pavla II.

Knjiga proroka Izaije (Iz 52,7-10) donosi nam odlomak u kojem pisac hvali donositelja radosne vijesti: „kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti…“ Doista, svi su pozvani na radost kojima se donosi glas utjehe i mira, kojima Božji glasnik otkriva plan o Božjem spasenju. Premda su u Jeruzalemu razvaline, kako kaže prorok, došao je glasonoša radosti koji narodu budi nadu i donosi utjehu…

Nije li upravo takav glasonoša radosti bio i naš dragi papa Ivan Pavao II.? Kad smo stradavali, kad nam je prijetilo uništenje, on je došao kao hodočasnik mira u Hrvatsku, on je oplakivao naše razvaline ali i pozivao na mir i nudio božansku utjehu.

I mi bismo danas, poslije pandemije i potresa, poslije tolikih kušnji i nevolja, trebali njegovu riječ ohrabrenja. Možemo li prepoznati i u ovom današnjem događaju njegovu prisutnost i poruku nade, poruku mira i budućnosti? On bi to zacijelo želio. Dopustimo mu da nam govori u srcu i prenosi Božje riječi i upućuje na jedinog Spasitelja svijeta, našeg Gospodina.

U poslanici Efežanima (Ef 4,1-13) čujemo Apostolov poziv: „živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“ Očito sveti Pavao govori kršćanima da je na poziv Kristov koji je promijenio njihov život potrebno odgovoriti svim bićem i ustrajati u životu s Kristom. I osobito snažno poziva na jedinstvo: „trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira… jedno tijelo, jedan Duh… jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog…“ Kako je važno da svi budemo svjesni dara Božje milosti u kojoj stojimo. To je prije svega jedinstvo s Bogom i jedinstvo među nama. Premda su različite službe u Crkvi, svima je ta milst dana „za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova“.

Kako je to prvi papa sveti Petar doživio govori nam odlomak iz Evanđelja po Ivanu (Iv 21,15-17). Prelijepi tekst! Dok bismo danas mi očekivali da papa bude čovjek velika znanja, da poznaje mnoge vještine i može zadiviti druge svojim prednostima, sam Gospodin očekuje od Petra samo jedno – ljubav. Pita ga: „Petre, voliš li me?“ Petar prepoznaje u triput ponovljenom pitanju priliku da se iskupi za trostruko zatajenje i priznaje, kao i prvi puta, da je grješan i nedostojan, ali i svoju iskrenu ljubav prema Učitelju: „Ti sve znaš, Gospodine, Ti znaš da Te volim“. Ovo je jedan od najdirljivijih prizora u Novom zavjetu. Gospodin pita za ljubav svojeg grješnog učenika i ovaj mu odgovara ali i zna da bez njegove pomoći ne može ispuniti njegova očekivanja.

Je li tako i papa Ivan Pavao II. bio svjestan svoje malenosti, slabosti i potrebe da mu Gospodin bude uvijek blizu i na pomoć? Zar nije i on toliko puta ispovijedao pred svima, osobito pred mladima, da je samo Krist spasitelj svakog čovjeka i čitavoga svijeta? Zar nije pozivao mlade da otvore svoje srce Isusu koji će im sve dati.

Naš današnji svetac naš je suvremenik i zato nam je bliži te gledajući njega i njegov put hoda s Kristom i mi se možemo lakše odvažiti na taj put.

I crkva koju gradimo u čast Božju a posvetit ćemo ju u spomen na svetog Papu Ivana Pavla II. bit će spomenik naše ljubavi i zahvalnosti. Ljubavi prema Kristu i zahvalnosti što nam je po svojem svetom učeniku papi Ivanu Pavlu II. pomogao kad nam je bilo najteže, što je bio uz nas kad su nas svi ostavili, što je znao razlikovati pravdu i nepravdu, istinu i laž, te i nas zove na ljubav prema Kristu i zahvalnost za svaki primljeni dar. A ima li išta što nismo primili? I naši životi i svi dobri ljudi koje smo upoznali i sve naše namisli i dobro koje nam se daje, nije li sve iz ruke Božje?

Kako će se graditi ova crkva? Ljubavlju i samo ljubavlju! Naš je župnik fra Mate već pun žara započeo okupljati oko ovog pothvata svoje župljane, ali i sve ljude dobre volje, kako u Petrinji, tako i u Domovini i inozemstvu. Jedno ste dakle, vi, župljani ove župe na koje i ja upućujem molbu da pomognete, jer ovo će biti vaš duhovni dom. Drugo su sredstva Sisačke biskupije, koja ona prima iz svih naših župa, a treće Biskupija će u ovu gradnju ulagati i sredstva koja dobije od HBK, što nam pripadaju iz državnog proračuna prema ugovorima Svete Stolice i RH. Tako treba odmah jasno reći da donacije koje smo primili i primamo radi sanacije i gradnje porušenih crkvenih objekata neće se trošiti na ovu gradnju. Jer treba poštivati nakane darivatelja. Uskoro će se početi obnavljati crkva sv. Bartola u Hrastovici i tamo ćemo ulagati sredstva iz donacija, konkretno dobivena od Splitsko-makarske nadbiskupije.

Neka Gospodin blagoslovi ovaj naš posao, neka bude na početku, tijekom čitave gradnje i na kraju ove važne i potrebne gradnje.

Neka nas ovaj posao ujedini da, kao što hram Božji raste podizan na čvrstom temelju i građen od mnogih kamenja koja se u njega ugrađuju, tako i mi hram smo Božji i trebamo jedni druge da bismo zajedno rasli prema svojoj punini u Duhu Svetome.

Neka bude ljubav prema Kristu i njegovom slugi papi Ivanu Pavlu II. izraz naše trajne zahvalnosti za sve dobro koje nam čini i koje dobivamo iz njegove ruke. Zahvalni smo i onima koji su doveli do ovog dana: projektantu ing. Borisu Vučiću Šnepergeru, dosadašnjim župnicima fra Ivanu, fra Anti, fra Dragi, fra Mateju i dakako sadašnjem fra Mati. Bog neka blagoslovi ovo djelo. Bdio nad nama zagovor sv. Ivana Pavla II.! Amen.