Draga djeco jeste li čuli što je pročitano u Evanđelju? O čemu govori? Jeste li pratili? Želite li ga ponovno čuti ili ga se sjećate? I, o čemu govori? (O Isusovu rođenju? O posjetu tri kralja? O Isusovoj smrti?) O molitvi? Da! Govori nam o molitvi. I što nam govori? Govori nam dvije stvari: prvo: da moramo ustrajno moliti, a da se ne obeshrabrimo. Zar ne? Drugo: da postoji nešto što nam Otac nebeski uvijek daje.

A što je to? To je Duh Sveti! Recite mi: Kada se molite? Ujutro? Navečer? Prije jela? Dignite ruku oni koji molite ujutro! A sada oni koji se mole navečer! Možda neki mole i ujutro i navečer, zar ne? Dignite ruku oni koji se molite prije jela! Tko moli prije odlaska u školu? Dobro. Zašto Isus traži od nas da molimo? Poslušajte: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

Isus traži od nas da molimo jer nam želi dobro, želi nam mnogo toga dati, ali želi da ga zamolimo. Nije da ne zna što nam treba, ali nam ne želi ništa nametnuti. Čeka da ga zamolimo. A onda želi da ga ustrajno molimo. Kao što to činite kada nešto želite svim srcem. Koliko puta pitate: “Mama, mogu se malo igrati na internetu?“, a mama: “Ne, ostavi mobitel na miru i prvo napiši zadaću”, a vi opet: “Ali samo pola sata!”, a mama: “Prvo napiši zadaću pa ćeš se onda moći igrati mobitelom”, „Ali mama, umoran sam, cijeli sam dan u školi!”. I na kraju mama: “Dobro, ali samo deset minuta, a onda moraš dobro napisati zadaću“.

Svojom upornošću dobili ste barem deset minuta! Ali ovako uporni, molim vas, nemojte biti kod roditelja, oni to ne vole. Budite uporni kod Boga. Njemu se to sviđa! On je taj koji želi da ste uporni jer On želi vidjeti da li stvarno želite ono što tražite. Što ste više uporni, to znači da više želite! Možda će netko reći: „Ali toliko toga sam tražio, toliko sam se molio, a nikad nisam dobio! Tražio sam da mi baka ozdravi, ali je umrla! Tražio sam ovo, i ono… ali nisam bio uslišan”!

Ipak, siguran sam da postoji netko tko bi mi mogao reći: „Molio sam za svoga malog brata i on je ozdravio…“; a netko drugi: “Kad je tata imao covid, molili smo zajedno svaku večer i ozdravio je”; “Kad smo išli na odmor, molio sam za lijepo vrijeme i cijelo vrijeme bilo je sunce…”. I siguran sam da bismo ovdje mogli ostati do sutra ujutro slušajući one koji kažu da su bili uslišani, ali i one koji govore da ih Gospodin nije uslišao. Ali, rekao sam vam prije da Evanđelje govori kako postoji nešto što nam Vječni Otac uvijek daje.

Sjećate se što je to? Duh Sveti! Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!. Molite li Duha Svetoga? Netko će možda reći: ali što imam ja s Duhom Svetim? Što će mi on? Duh Sveti je bitan, on je najvažnije što možemo imati! Zašto? Jer nam Duh Sveti daje snagu, ali ne snagu mišića. On nam daje hrabrost, daje nam snagu da se odupremo, da se ne obeshrabrimo kad stvari ne idu dobro. Daje nam snagu da ostanemo na nogama kada se dogodi neka tragedija, daje nam snagu da krenemo ispočetka kada pogriješimo. Daje nam sposobnost da ljubimo bez straha od osude. Jer mnogo puta se bojimo činiti dobro. Zar ne? Bojimo se da nas netko ne ismijava!

Još uvijek se sjećam kada sam prvi put ustao da pomognem mami oprati suđe. Bili smo tri brata i sestra. Nakon ručka sestra je uvijek pomagala mami da pospremi kuću, a nas trojica braće sjeli bi na kauč i igrali se (često smo se i posvađali, znate kako je to). Jednog dana rekao sam sebi: zašto samo sestra mora pomagati mami? Ustao sam i počeo brisati pribor za jelo. Možete zamisliti kako su me svi iznenađeno gledali, bilo je to prvi put! Ali tko mi je dao snage da ustanem i pomognem mami? Duh Sveti! Vidite koliko je to važno! Bio sam otprilike vaših godina kad sam počeo razmišljati o tome da postanem svećenik. Želio sam predati svoj život Isusu, jer sam vjerovao da je On najvažniji u mojemu životu.

Jednog dana, učitelj je – isti onaj kojeg sam imao tri godine u osnovnoj školi – pitao što želimo raditi kad odrastemo. Ja sam rekao da želim biti svećenik. Želeći, valjda, provjeriti da li sam siguran, učitelj me malo ismijavao, rugao mi se. Od tada, više nisam imao hrabrosti reći da želim biti svećenik. Zašto? Zašto više nisam imao hrabrosti? Mislim da je zato jer se nisam molio Duhu Svetome.

A onda sam morao reći svojim roditeljima da želim ići u sjemenište da postanem svećenik. Zamislite, još nisam imao ni 11 godina. Ostavio sam mamu, tatu, braću, sestru i ušao u sjemenište. Ali tko me je na to natjerao? Tako malenog? Tko mi je dao toliku hrabrost? Zasigurno je Duh Sveti bio taj koji mi je dao riječi kojima sam uvjerio svoje roditelje da me puste. A siguran sam da je i Duh Sveti rekao mojim roditeljima da imaju povjerenja u mene da barem pokušam, iako sam još bio malen!

Još uvijek se sjećam da me je mama dopratila u sjemenište. Plakala je kad me ostavila samog u toj velikoj zgradi, s ljudima koje nisam poznavao! Nakon nekog vremena vratila se, jer je vidjela da i ja plačem. Pomazila me je, a ja sam joj rekao: “Sada ti idi, a ja ću ostati ovdje”. Kad je mama otišla, još sam malo plakao, ali tko mi je dao snagu da ostanem i nastavim dalje? Duh Sveti! Vidite koliko je važan. A Gospodin ga uvijek daje … onima koji ga mole!

Naravno, Gospodin nam daje i mnogo toga drugoga. Samo što često ni mi sami ne znamo što je dobro za nas. Mislimo da je nešto dobro, a možda i nije baš dobro. Gospodin nam daje samo dobro, zato nam uvijek daje Duha Svetoga. Stoga, molim vas: nikada ne zaboravite moliti Duha Svetoga, pogotovo kada morate učiniti neko dobro, a nemate hrabrosti jer vas to stoji. Vidjet ćete da će vas Gospodin čuti i osjetit ćete takvu radost kakvu nikad prije niste osjetili, i shvatit ćete razliku između biti sretan jer stvari idu dobro, i biti radostan, imati radost koja je dar Božji, plod Duha Svetoga. U ovoj misi koju slavimo na početku nove školske godine, ustrajno molimo Duha Svetoga i Gospodin će nas i danas uslišiti.