Propovijed predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića na blagdan sv. Duje, Split, 7. svibnja 1999.

Draga braćo i sestre!
“Kazujte im: Približilo vam se kraljevstvo Božje” (Lk 10, 9).
Gospodin Isus određuje sedamdeset i dvojici učenika da ovako navješćuju gradu koji prima blagu vijest Isusova pohoda: #!Približilo vam se kraljevstvo Božje#!. Sve počinje sa činjenicom da je kraljevstvo Božje blizu. Iznad sveg ljudskog nastojanja jest sigurnost da je Bog onaj koji je prvi na djelu, da je Bog onaj koji spasava.
Djelo Evanđelja, nazidano na čvrstom temelju apostola, neprestano je otvoreno i ostvaruje se po svjedocima i navjestiteljima od Isusovih vremena do današnjih dana. Ono dolazi do svih granica povijesti, a svoju puninu će doseći u eshatološkoj žetvi na kraju vremena. U djelu Evanđelja žetva je velika, ali radnika je uvijek malo. Isus ide sa svojima prema žetvi i s njima sve usmjeruje prema kraljevstvu. Poslanje učenika uključuje se u hodočašće s Isusom prema Ocu.
Dragi vjernici, dragi Splićani, i mi smo danas hodočastili u procesiji ulicama ovog drevnog i slavnog mediteranskog i hrvatskog Grada. Išli smo u znaku dvojice mučenika: svetog Dujma, biskupa solinske Crkve i blaženog Alojzija, nadbiskupa zabrebačke Crkve. Zahvaljujem pastiru Splitsko-makarske nadbiskupije dragom i poštovanom subratu u Episkopatu mons. Anti Juriću na pozivu da predvodim ovo Slavlje u čast svetog Dujma. Čestitam vam blagdan zaštitnika Vašega Grada i Nadbiskupije. Nosim vam pozdrave i zajedništvo zagrebačke Crkve.
Vjerujem da svi brižljivo čuvamo dojmljivo iskustvo o drugom pohodu pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj kojim je tako znakovito povezao sjever i jug Hrvatske. Bilo je to hodočašće u znaku svjedočenja na temu riječi što ih je uskrsli Isus upravio apostolima: “Bit ćete mi svjedoci” (Dj 1, 8). To je hodočašće povezalo našu kršćansku prošlost i sadašnjost, gotovo dvotisućljetnu povijest na ovim prostorima: od sv. Dujma i drugih mučenika iz doba rimskih progona do onih iz doba nedavne komunističke vladavine. Tom se prigodom proslavila i 1700. obljetnica grada Splita.
Sveti Otac po povratku iz Splita u Rim ovako je posvjedočio: “Današnji grad Split, koji u sebi uključuje staro solinsko biskupsko sjedište, čuva u svojoj središnjoj jezgri palaču i mauzolej cara Dioklecijana, koji je bio jedan od najokrutnijih progonitelja kršćana. Ali, upravo koje stoljeće kasnije, mauzolej je pretvoren u katedralu i u nju su postavljene relikvije svetog Dujma, solinskog biskupa i mučenika. Zadržao sam se u molitvi pred njegovim relikvijarom, prolazeći u mislima širokim povijesnim obzorima od Dioklecijana do zbivanja u ovom našem stoljeću, obilježenu ništa manje okrutnim progonima, ali i osvijetljenom likovima mučenika koji nisu manje blistavi od onih starih” (Bit ćete mi svjedoci, str. 56).
O tim mučenicima slavni Splićanin Marko Marulić piše: “Pobijedili su nepobjedive i počeli zapovijedati gospodarima cijeloga svijeta, jer su smatrali da ne postoji ništa što ne bi trebalo podnijeti za ime Kristovo, jer su željeli izliječiti i one od kojih su trpjeli rane, jer su, napokon, žudjeli pokazati svjetlo istine onima koji su lutali u mraku… Stoga je ljubav u njima bila jača od svih nepravdi njihovih progonitelja” (Evanđelistar II., str. 320).
Mučenici su, kako kaže Papa, “svojom žrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pružili posebno svjedočanstvo, koje, unatoč zubu vremena, ništa ne gubi na svojoj rječitosti, nego nastavlja izražavati svjetlost i širiti nadu” (Bit ćete mi svjedoci, str. 15-16).
U toj svjetlosti okupljeni smo i mi danas na blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita, da učvrstimo poruke nade što nam ih je Sveti Otac uputio na svom hodočašću našom lijepom Domovinom.
Papa nam je poručio da ostanemo vjerni svojim kršćanskim korijenima, jer je, kako su pisali naši biskupi godine 1939., katolička vjera prožela nacionalni života Hrvata (Pastirsko pismo od 16. ožujka 1939.). Ujedno nas je pozvao da istodobno budemo otvoreni zahtjevima sadašnjeg trenutka koji “iako nosi ne male teškoće, ipak omogućuje nazrijeti utješne razloge nade” (Bit ćete mi svjedoci, str. 7).
Sveti Otac želi da prepoznamo znakove nove evangelizacije te da evanđeoska nastojanja usmjerimo u pravome smjeru, a to je treće tisuljeće koje dolazi – tertio millennio adveniente.
“Gospodin je učinio te je vaše dane rasvijetlio nadom”, rekao nam je Papa te nastavio, “opravdano je sada, dolaskom slobode i demokracije, očekivati novo proljeće vjere u ovim hrvatskim krajevima. Crkva danas ima mogućnost upotrebe raznovrsnih sredstava evangelizacije i pristupa svim dijelovima društva. Ovo je pogodna zgoda koju Providnost pruža današnjemu naraštaju za propovijedanje Evanđelja i za svjedočenje za Isusa Krista, jedinoga Spasitelja svijeta, pridonoseći tako izgradnji društva po mjeri čovjeka” (Bit ćete mi svjedoci, str. 31-32).
Sveti Otac je više puta pozvao kršćane da se zalažu kako bi se u našem društvu ponovno učvrstile etičke i moralne vrijednosti. Te su vrijednosti potkopali prijašnji totalitarizmi i nedavno ratno nasilje. Takva zadaća zahtijeva veliku snagu i odlučnu volju, kaže Papa i nastavlja: “A zadaća je žurna, jer bez tih vrijednosti nema ni prave slobode ni istinske demokracije. Međutim, temeljna je vrijednost poštivanje ljudskoga života, poštivanje prava i dostojanstva osobe, te poštivanje prava i dostojanstva svakoga naroda” (Bit ćete mi svjedoci, str. 32).
Prošlih smo godina stradavali od ratnog nasilja, ali usporedno nas je nagrizao i još uvijek nagriza društveni nemoral, koji je usred ratnih nepogoda i političke tranzicije zahvatio velike razmjere i očitovao se ne samo u pojedinaca i privatnih skupina, nego je potpomognut i podržan nemarom, neučinkovitošću, pa i zaštitom nekih predstavnika vlasti. Upropaštava se zajedničko dobro, a neodgovornost na tom području ispaštaju najnezaštićeniji: mladi, bolesnici te umirovljenici kao i široki slojevi radništva. U tom vidu potrebne su žurne i djelotvorne promjene na bolje.
Čini se kao da smo na nekim područjima društvenog morala dotakli dno. Građani gube pouzdanje u učinkovitost zaštite i pomoći državnih ustanova kad je u pitanju zakonitost. Kršćanska savjest, braćo i sestre, ne smije se s time miriti!
Sveti Otac poziva kršćane u hrvatskim krajevima da dadu novo lice svojoj domovini. Kršćanin, kaže Papa, “zna da, zajedno s drugim građanima, ima točno određenu odgovornost za sudbinu svoje domovine i za promaknuće općeg dobra. Vjera uvijek potiče na služenje drugima, na služenje sugrađanima na koje se gleda kao na braću. Nema djelotvornoga svjedočanstva duboko življene vjere, bez života ukorijenjena u Evanđelje i prožeta ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, po primjeru Isusa Krista” (Bit ćete mi svjedoci, str. 32).
Braćo i sestre, ovo nije vrijeme zdvajanja niti povlačenja. Ovo je vrijeme velikih izazova, hrabrih odluka i stvarnog suočenja s vlastitom istinom, bez prikrivanja realnog stanja, ali i bez nezdravog kritizerstva koje nije sposobno vidjeti ono što je dobro. Zabrinjava nas što se odgovorni previše bave brojenjem glasova pomoću kojih će zadržati, odnosno osvojiti vlast, a premalo stvarnim, dugoročnim i odgovornim programima po kojima će se unijeti moralne vrijednosti i nove odnose u našu državnu i društvenu zajednicu i prema kojima će se složno i zajednički rješavati problemi u kojima su se u ovo vrijeme našli širi slojevi građana, osobito mladi i nove obitelji.
Ovo je vrijeme dugoročnih vizija i novog početka. Sveti Otac nas je u Splitu odgovorno ohrabrio ovim riječima: “Hrvatska mora pokazati veliku strpljivost, mudrost, spremnost na žrtvu i velikodušnu solidarnost kako bi mogla konačno svladati sadašnje poratno stanje i dosegnuti plemenite ciljeve za kojima teži. Mnogo je već učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabrivati preostale teškoće.”
Ivan Pavao II. je nastavio: “Vaša nacija posjeduje potrebna sredstva za uspješno svladavanje protivština, a posebno pak vi, hrvatski građani, posjedujete potrebne darove da bi se suočili s izazovima sadašnjega trenutka. Zalaganjem svih moguće je nastaviti ni malo laku demokratizaciju društva i njegovih građanskih ustanova. Cijena je demokracije velika. Novac kojim se plaća ta cijena izrađuje se od plemenitih kovina čestitosti, razboritosti, poštivanja bližnjega, požrtvovnosti, strpljivosti. Misliti da se ta cijena može platiti nekim drugim novcem znači izvrgnuti se opasnosti pada pod stečaj” (Bit ćete mi svjedoci, str. 51-52).
Više puta nas je Ivan Pavao II. pozvao na izgradnju demokracije. Između ostalog je rekao: “Danas je nakon dugih godina diktature i bolnog iskustva nasilja, čemu su bili izloženi stanovnici ovih krajeva, potrebno uložiti sve sile da se izgradi demokracija utemeljena na moralnim vrijednostima urezenim u samu narav ljudskoga bića.”
On je označio ulogu Crkve na tom području ovim riječima: “Crkva će, podupirući nastojanje društvenih slojeva i političkih snaga, pružati svoj osobiti doprinos, posebno izlaganjem svojega društvenog nauka i stavljanjem na raspolaganje svojih ustanova za odgoj novih naraštaja. Svoje vjernike Crkva potiče da djelotvorno surađuju, kao što su to radili od početka, u sadašnjemu radu na demokratizaciji širokih područja društvenoga, političkoga, kulturnoga i gospodarskoga života zemlje, promičući tako skladan razvoj sveukupnoga hrvatskog društva” (Bit ćete mi svjedoci, str. 52).
Papa nas je pozvao i na europsko zajedništvo: “Europa je krenula u novi odsjek svojega jedinstva i rasta. Da bi radost bila potpuna, nitko ne smije biti zaboravljen na putu koji vodi u europski zajednički dom”, poručuje Sveti Otac (Bit ćete mi svjedoci, str. 51).
Draga braćo i sestre, ovo je vrijeme u kojemu trebamo otkrivati razloge novih nada. Drugi vatikanski sabor veli: “Budućnost se čovječanstva nalazi u rukama onih, koji su sposobni budućim naraštajima prenijeti razloge života i nade” (GS 31).
Draga mladeži, vas je Sveti Otac na Gospinom otoku u Solinu pozvao na strpljivost, na svjedočanstvo ljubavi koja zna žrtvovati i koja zna čekati s pouzdanjem. Nemojte povjerovati onima koji bi htjeli sve sada i odmah, onima koji su se preko noći obogatili, a sutradan upropastili tolike, a možda i sebe. Ništa dobro se ne postiže bez odgovornog rada i žrtve. Nemojte zaboraviti Papine riječi: “Odlučnu ulogu ima izbor pravih, a ne prividnih vrijednosti; izbor prave istine, a ne poluistinâ ili možda lažnih istina. Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko” (Bit ćete mi svjedoci, str. 48).
Blaženi Alojzije Stepinac je uzor nade i čvrste vjere da pobjeda pripada dobru. #!U tebe se Gospodine uzdam#!, njegovo je geslo i stav.
“U njegovu proglašenju blaženim prepoznajemo pobjedu Kristova Evanđelja nad totalitarnim ideologijama; pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i ugnjetavanjem; pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom. Blaženi Alojzije Stepinac na taj način predstavlja Hrvatsku koja želi oprostiti i pomiriti se, očistivši sjećanje od mržnje i pobjeđujući zlo dobrom”, rekao je Ivan Pavao II. (Bit ćete mi svjedoci, str. 55)
I ovih dana smo svjedoci strašnog zla i ratnog stradanja na Kosovu i u širem susjedstvu. Teški i žalosni su prizori djece, žena, staraca i bolesnika koji su istjerani iz svojih domova i kuća te ostavljeni na milost i nemilost onih koji će im pomoći. Molimo za mir i želimo biti djelotvorno solidarni, jer su nam još uvijek svježa i naša stradanja.
Završavam molitvom Presvetoj Djevici Mariji, Odvjetnici Hrvatske i Najvjernijoj Majci da bdije nad sadašnjošću i budućnošću hrvatskog naroda.
Sveti Duje, diko Splita, moli za nas. Amen.