Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik don Ante koji je u istaknuo da se na današnji dan u ovom misnom slavlju prisjeća svih onih koje je susreo u 45. godina svećeničkog života, svih onih „kojima je udijelio odrješenje, kojima je udijelio sakramente za odlazak na drugi svijet, koje je krstio, pripremao za prvu svetu pričest, za svetu krizmu, sve one koji su na oltaru izrekli svoje ‘da’, da će do kraja života biti vjerni u ljubavi“.

Prisjetio se i svih onih koji su ga odgajali počevši od onih koji su mu dali život, njegovih roditelja, preko župnika do duhovnika i odgojitelja don Bože Bulata koji je propovijedao na njegovoj mladoj misi i nadbiskupa Ante Jurića, Frane Franića i Marina Barišića koji ga je poslao u župu Solinskih mučenika. Prisjetio se i zahvalio svim prijašnjim župljanima iz Rašćana, Otrić-Struga i Kostanja.

Osvrćući se na svoje svećeništvo, istaknuo je: „Nikada nisam razmišljao koliko ću živjeti, to je Božji dar, ali sam u svom životu imao jednu molitvu, a to je ‘Gospodine, ne daj da ikoga sablaznim.’ I ovdje danas s punom odgovornošću mogu reći da kroz svoj svećenički život nisam tako živio da bi nekoga sablaznio.“ Naglasio je i potrebu osobnog odnosa s Gospodinom govoreći kako „svećenik uvijek upućuje na onostranost“. Osvrćući se na godine provedene u župi Solinskih mučenika, rekao je: „U ovoj župnoj zajednici sam toliko dobra doživio. A na poseban način zahvaljujem na svakoj molitvi u ovoj crkvi. Bez molitve ne možemo živjeti.“

Prigodnu propovijed o milostima i izazovima svećeničkog puta izrekao je o. Ante Jakus. „Mi smo danas ovdje jer je našeg don Antu Srce Isusovo privuklo od vječnosti da bude svećenik, da služi i dijeli sakramente svojim vjernicima“, istaknuo je o. Ante. „Bog od vječnosti bira svoje svećenike. Još i prije nego su rođeni u vremenu i prostoru, Božji je poziv duboko urezan u njihovo srce. Bog kada bira ne bira savršene, ne bira idealne jer takvih i nema. Bog usavršuje poslane. Bog gleda na srce. Zasigurno je vidio ono što i sam [don Ante] možda cijeli život u sebi neće vidjeti. Jer poziv je tajna koja je pohranjena u Božjem srcu.“

Otac Ante je napomenuo kako svećenički život osim u Krista treba biti usidren i u majčinsku zaštitu Blažene Djevice Marije: „Nije bilo lako ustrajati 45 godina u vjernosti Isusu Kristu u sakramentu svetog reda i Crkvi. Ali si baš zato što si bio marijanska duša, što si se uzdao u Blaženu Djevicu Mariju i Gospodina Boga izvojevao sve bitke i poteškoće.“ Završavajući propovijed o. Ante je zaželio da don Antino svećeništvo bude plodonosno da i on može „reći Isusu: ‘Isuse ovo je moje tijelo i moja krv za tebe, sav moj život, svi moji talenti i sposobnosti, sve ono što jesam; kao što ti Isuse svoje tijelo i krv daješ za mene i za sav svijet’“.

Na kraju mise u ime župne zajednice čestitku je uputila Marilena Babić koja je naglasila kako su vjernici župe Solinskih mučenika kao i oni župa u kojima je don Ante djelovao u 45 godina svećeništva zahvalni za sve blagoslove koje su preko njegovih ruku primili: „Znamo da ste u svoje župe ulagali sve što je u vašoj moći, pa i više od toga, uz Božju pomoć.“ Rekla je kako je župna zajednica u posljednjih 18. godina koje je provela s njim uvidjela kako mu je uvijek i iznad svega važno približiti ljude Bogu i Boga ljudima te zahvalila na čvrstosti i nepokolebljivosti u Istini, a prije svega Gospodinu Bogu na milostima koje je župi udijelio preko njega.

Don Ante se još jednom na kraju svete mise zahvalio svima prisutnima na čelu s gradonačelnikom, a posebice zborovima koji su pjevanjem uveličali misno slavlje, ministrantima, čitačima, onima koji su uredili crkvu cvijećem i ostalim suradnicima. Svečana proslava završila je zajedničkim druženjem u vjeronaučnoj dvorani.