Misu prvoga dana predvodio je župnik don Edvard Punda. U homiliji je govorio o značenju toga blagdana kojega je na molbu nadbiskupa Franića ustanovila Sveta Stolica. Nakon mise, župni vikar don Marijan Šitum predvodio je euharistijsko klanjanje na nakanu za zacjeljenje svih rana. Uz pjesme i meditacije prisutni su promišljali o vanjskim i unutarnjim ranama, ranama koje nose i koje zadaju jedni drugima, te ih zagovorom Gospe Ranjene izručivali Njenom Sinu koji uzima sve boli i rane.

Drugoga dana trodnevnice misu i duhovni nagovor predvodio je fra Ante Vučković, profesor na KBF-u u Splitu. U predavanju na temu „Terapeutska snaga Božje riječi za izranjene ljudske odnose“, fra Ante je najprije istaknuo da je društvo postalo terapijsko društvo, referirajući se na ogromnu ljudsku potrebu za raznim terapijama. Istaknuo je posebno područje koje je potrebno terapije, a to je odnos između osoba. Upravo tu Božja riječ ima posebnu terapeutsku snagu. Učinke Božje riječi kuša onaj tko tu riječ prima kao riječ koja govori njemu. Kroz sliku otvorenoga neba i riječi „Ovo je Sin moj ljubljeni!“, fra Ante je ponudio djelotvornu „terapiju“ svakom vjerniku, a to je da istinski povjeruje da ih Otac ljubi.

Treći dan trodnevnice misu predvodio je pastoralni suradnik don Ivan Lovrić. Na temelju evanđeoskog ulomka u kojem je Isusova rodbina smatrala da je „izvan sebe“, don Lovrić je pozvao roditelje da budu otvoreni Božjim poticajima u životu vlastite djece. Nakonmise u Velikoj dvorani svetog Jeronima predstavljena je knjiga „Snaga riječi“ autora doc. dr. sc. Ane Jeličić i župnika don Edvarda Punde. Predstavljači su bili prof. dr. sc. Anđelko Domazet i dr. sc. Ivan Lovrić koji je ujedno i moderirao predstavljanje.

Svečano euharistijsko slavlje u nedjelju 22. siječnja u 10 sati predvodio je bolnički kapelan don Šimun Doljanin. Kapelan je u svojoj propovijedi govorio o ranama koje zadajemo drugima upravo zato što smo i sami ranjeni. Većina naših zala proizlazi iz činjenice da je naše srce ranjeno. Srce koje je ranjeno ranjava druge, a srce koje dopušta Bogu da ga liječi, postaje lijek za rane drugih. Pozvao je župljane da sve svoje muke i rane izruče Gospe Ranjenoj, a posebno temeljnu ranu od koje nas je Isus došao izliječiti, a to je rana nevjere.

Na kraju mise, župnik don Edvard Punda osvrnuo se na trodnevnicu i središnju proslavu zahvalivši svima koji su sudjelovali i izrazio nadu da je Gospodin ove dane prolazio župom i govorio srcima onih koji su dolazili. Istaknuo je da župa nije prostor u kojem se “duhovno natječemo”, nego mjesto u kojem izmučeni mogu doći i iskusiti da ih Bog ljubi, mjesto u kojem svi mogu osjećati da je Crkva majka koja ih prihvaća i razumije.