Naime već je u otočkom Urbariju župnik Luka Devčić (sredinom 17. st.) za tu lokaciju zabilježio ime “monte Calvaria”, dakle brdo Kalvarija, iz čega se zaključuje da je i u to vrijeme postojao križni put. Zato su zauzimanjem Katedre čakavskog sabora pokrajine Gacke 2006. i 2007. godine organizirane kiparske kolonije u Otočcu, na kojima su ugledni hrvatski umjetnici izradili novih petnaest postaja Križnoga puta.

Na početku pobožnosti u podnožju Fortice, na koju se okupilo šezdesetak vjernika, predvoditelj Križnoga puta župnik don Goran Antunović podsjetio je kako je upravo na blagdan Gospe Žalosne 1991. godine granatirana i župna crkva Presvetog Trojstva u Otočcu pa je zapaljeno i uništeno krovište crkve, a plamen je zahvatio i toranj. Izrazio je želju da molitvena nakana te pobožnosti bude duhovna i moralna obnova župe i cijeloga hrvatskoga naroda, poglavito naših obitelji, ali i obraćenje grješnika i svih neprijatelja Crkve i naše domovine.

Razmatranja pojedinih postaja križnog puta čitali su župni vikari pop Ante Luketić i don Anđelko Kaćunko te vjeroučiteljica Tina Košćak.

Poslije Križnoga puta, unatoč tmurnim oblacima koji su prijetili kišom, na prostoru iznad kapele Majke Božje od Sedam Žalosti (iz 1725.) slavljena je sveta misa, u kojoj su koncelebrirali navedeni svećenici i don Jure Ladišić. U prigodnoj kratkoj homiliji predvoditelj župnik Antunović posvijestio je važnost vjere i pouzdanja u Boga po Marijinu primjeru, poglavito u okolnostima života kada “mač probada dušu”, a to se posebno odnosi na žene i majke koje su u iskušenjima rađanja i odgajanja djece.

Na kraju mise, župnik se zahvalio svim sudionicima na sudjelovanju u pobožnosti, a posebnu je zahvalu uputio Gospodinu koji je “po zagovoru Gospe Žalosne na Forticu poslao samo ‘tri kapi kiše’ kao nježni blagoslov Neba”. Potom je blagoslovio “sedmice” – brojanice sa sedam zrna – s molitvom sličnoj krunici, koja se moli na čast Gospi od Sedam žalosti, koje su vjernici mogli ponijeti za uspomenu, te je sve pozvao na druženje nakon misnoga slavlja.