Nakon dvije pandemijske godine, obred blagoslova maslinovih grančica ove je godine ponovno održan u tradicionalnom svečanom obliku. Započeo je okupljanjem vjernika na Trgu krčkih glagoljaša, ispred samostana franjevaca trećoredaca, gdje je biskup Petanjak, uz sudjelovanje više krčkih svećenika i redovnika, predvodio obred. Nakon blagoslova, svi su se, u svečanom ophodu gradskim ulicama, uputili u katedralu, koja je bila potpuno ispunjena.

Uslijedila je misa a nakon pjevane Muke, biskup je u homiliji istaknuo: „Ova pjevana (čitana) Muka uvela nas je u Veliki ili Sveti tjedan. Najvažnije vrijeme u cijeloj liturgijskoj godini, jer se u njemu spominjemo najvećih i najvažnijih otajstava naše vjere, a to su Isusova muka, smrt i uskrsnuće, koji daju pravi smisao cjelokupnom Isusovu životu i cijelom ljudskom postojanju.

Pitamo se je li spasenje ljudskog roda moralo biti tako dramatično i tragično? Je li moglo biti drugačije? Isus je na samom početku svog javnog djelovanja, kojem je prethodio četrdesetodnevni post u pustinji, kako slušamo svake korizme, otklonio sotonske napasti i kušnje i izabrao put Mesije sluge, Mesije koji služi, a ne gospodari, pa je onda i njegov životni put morao proći na ovaj način. Nije mogao biti bez patnje i muke.

Patnja je sastavni dio poslanja sluge. Svatko tko želi i hoće služiti morat će trpjeti. Svatko tko služi nosi ožiljke svoga služenja na svome tijelu, u svome srcu, na svojoj duši. Ne može biti drugačije i ne može biti drugoga puta.

Tko hoće biti Kristov učenik to može biti samo ako služi i ne može proći bez križa, poruge, sramote, bičeva i razapinjanja.

Ali je u patnji sadržana i pobjeda: »On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca« (Fil 2,6-11).

Tko se svojevoljno ponizi i izabere služenje kao svoj stil i način života, patnja i križ će biti posljedica tog izabranja i takvog opredjeljenja, ali je u toj patnji i križu i proslava.

Ta čudesna riječ svetog Pavla apostola koji kaže za Krista da je sam sebe oplijenio, sam sebe razbaštinio, svega božanskoga što je bilo na njemu on se odrekao kako bi u svemu, osim u grijehu, bio jednak nama ljudima, i nama služio, poručuje da proslavu može očekivati samo onaj tko je išao do kraja.

Samo onaj tko se svega svoga i sebe samoga u potpunosti odrekao i spustio na dno ljestvice, samo taj može očekivati pobjedu, proslavu, uskrsnuće. Tko se Bogu do kraja daje i predaje, taj od Boga zadobiva novi život i novi oblik postojanja.”

Nakon mise započelo je klanjanje pred Presvetim koje će se odvijati i tijekom Velikog ponedjeljka te biti zaključeno tog dana zajedničkim satom klanjanja od 19 do 20 sati.