Biskup Bogdan u propovijedi je istaknuo poseban odnos između blaženog kardinala Alojzija Stepinca i vojske. Kardinal Stepinac je naime bio u vojsci upravo u Karlovcu, potom u Rijeci i na bojištu u sjevernoj Italiji u doba I. svjetskog rata. Kao zagrebački nadbiskup bio je vojni vikar u godinama prije II. svjetskog rata i za vrijeme rata te se više puta susretao s vojnicima i časnicima i upućivao im svoju riječ. Iz nagovora koji je blaženik u jesen 1941. godine održao pitomcima vojne akademije, biskup Bogdan istaknuo je odlike koje bi trebale resiti buduće hrvatske časnike:

„Pravog čovjeka, a časnika još više, valja prije svega da resi veliko strahopočitanje pred Bogom. (…) Imajte Boga vazda u mislima, u srcu, na ustima, da o Njemu s poštovanjem govorite, a u strahopočitanju pred Njim hodate, kojemu su otkrivene sve vaše misli i riječi, želje i djela…“

„Druga oznaka, koja bi vas morala resiti, jest strahopočitanje pred bližnjim. Jedni su nad vama kao poglavari zapovjednici. Drugi su jednaki vama, kolege, drugovi. Treći su pod vama, podređeni vojnici. I nemojte se nimalo čuditi kad kažem da ste prema svima dužni nastupiti sa strahopočitanjem. Jer tko bi se usudio da sa prezirom ili omalovažavanjem gleda onoga, koji je živa slika živoga Boga, a to je svaki čovjek, to su svi ljudi bez razlike.“

Kao treću oznaku hrvatskih vojnika i časnika, Stepinac ističe strahopoštovanje prema samome sebi: „Koliko njih imade, koji ju [svoju neumrlu dušu] bez ikakovih skrupula bacaju u blato najgorih strasti, bluda, preljuba, pijančevanja! Ako se sami ne budete cijenili, ako sami ne budete priznavali golemog dostojanstva na koje vas je Bog uzdigao na čast djeteta Božjega, dakle više nego kraljevskoga djeteta, onda ne zaslužujete da vas itko cijeni.“

Vojni ordinarij istaknuo je da je kardinal Stepinac u svim fazama svog života tražio što je volja Božja u njegovome životu te je svu svoju nadu i pouzdanje stavljao u Boga koji mu je bio sve. Na kraju propovijedi biskup je zaključio kako se na blaženog kardinala Stepinca i 62 godine nakon njegove smrti mogu primijeniti riječi apostola Pavla: „A ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti da smo u svijetu živjeli – osobito prema vama – u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti“ (2 Kor 1, 3-7. 8b-9.12).

U misi su koncelebrirali generalni vikar Vojne biskupije Marko Medo, vojni kapelan u Karlovcu Ivan Blaževac, vojni dekan Karlovačkoga dekanata Josip Šimatović, drugi vojni i policijski kapelani i još nekoliko svećenika iz Karlovačkoga dekanata Zagrebačke nadbiskupije. Na misi su se okupili zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-pukovnik Boris Šerić, zapovjednici postrojbi Hrvatske kopnene vojske, načelnik Policijske uprave karlovačke Darko Bratić, te drugi  vjernici iz Zapovjedništva HKoV. Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ predvodila je liturgijsko pjevanje.