Uz mons. Ćurića, koncelebranti su bili umirovljeni profesor đakovačkog KBF-a vlč. Slavko Platz, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković te domaći župnik vlč. Miro Tomas, uz asistenciju četvorice bogoslova iz Đakova te sudjelovanje puka s područja cijele nadbiskupije.

Uvodnim riječima biskup Ćurići prof. Platz, dijamantni jubilarac, pozdravili su vjernike, a napose karmelićanke. Navodeći čudesnu podudarnost kiše koja je počela padati na suha slavonska polja nakon mjeseci suše s prvim misnim čitanjem slavlja, predvoditelj je započeo misu pozivajući okupljene da u zajedništvu s čitavim Karmelskim Redom uprave pogled pun zahvalnosti k Djevici Mariji po kojoj nam je darovan taj „Dažd živodajni“ – Spasitelj, naš Učitelj, Prijatelj i Brat!

U homiliji biskup Ćurić okupljene je proveo kroz pouku biblijskog navještaja, podsjećajući „da su ona duboko utkana u našu životnu stvarnost“ i naglašavajući kako „ona uvijek uključuju kako konkretne osobe, događaje i mjesta, tako i konkretnog Boga, istinitoga i živoga, na čijem iskustvu trebamo graditi osobno zajedništvo s njim“. Jedna od takvih osoba je i lik proroka Ilije kojeg Karmel časti kao duhovnog nadahnitelja Reda, koji je tražio Božju nazočnost boraveći na gori Karmelu, a istovremeno duboko proživljavajući i osjećajući bîlo života svog naroda. Kasnije, kršćanska je povijest u kontekst gore Karmela stavila pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji kao mjestu Božjeg dolaska, „šatora“ što ga Bog podiže među nama, te je zato Marija središte i najljepši „Cvijet Karmela“.

„U tom poticajnom primjeru karmelske duhovnosti uočavamo kako taj put poziva da u temelje svoje duhovne izgradnje i kršćanskoga rasta u vjeri uvijek ugrađujemo dva bitna iskustva. Prvo je iskustvo predanosti u zajedništvo s Bogom, a drugo je iskustvo nasljedovanja Isusa Krista“, naglasio je propovjednik nastavivši „da nas iskustvo Karmela potiče i odgaja da budemo spremni podići svoje oči do Božjih obzorja, iskreno živjeti istinu Božje prisutnosti, njegove blizine i trajne ljubavi znajući se povući na mjesta i u trenutke koji nam to omogućuju otkriti te nasljedujući Krista – zagledani u Marijin primjer – ponizno priznati Božje djelovanje u nama i kroz nas“. Zaključujući propovijed, biskup Ćurić izrazio je želju da se na ovaj blagdan svi učvrste u istini i pozivu kako bi se „svojim životom i djelima pridružili Božjoj ljubavi koja nas je otkupila svojom krvlju i križem, kad je – upravo u trenutku vlastitog umiranja, Isus Mariju darovao da bude majka njegovim učenicima“. Zaključio je riječima pape Franje da „u Mariji gledamo uzor učeništva i poziv koji joj je Isus povjerio, a time i svoj zajednici Crkve, svakome od nas: nježnost Majke koja rađa djecu sposobnu ljubiti prema Isusovoj zapovijedi“.

Na kraju svečanog misnog slavlja, predslavitelj je čestitao zajednici karmelićanki njihov blagdan, kao i svima onima koji su u znaku škapulara povezani s karmelskim duhovnim putom. Ujedno je prenio pozdrave nadbiskupa Đure Hranića, kao i umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića te zahvalio ovom Karmelu što u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji svjedoči iskustvo ljepote i snage zajedništva sa Zaručnikom Crkve, Kristom Gospodinom.

Prijepodnevna misa

Prijepodnevno misno slavlje predvodio je karmelićanin iz Remeta o. Srećko Rimac uz sudjelovanje priličnog broja vjernika koji su došli izraziti štovanje Majci Božjoj te zajedno sa sestrama karmelićankama, kako je to u uvodu rekao predslavitelj, „u ovom blagdanu nad blagdanima u Karmelu, objediniti sve zahvale za milosti udijeljene Karmelskom Redu po samostanima i svijetu, uključujući i brojne članove karmelske bratovštine“.

Pozdravivši sve Marijine štovatelje, o. Srećko je homiliju utemeljio na značenju i milosti škapulara, čiju su vrijednost i zaštitu iskusili brojni vjernici, biskupi, kraljevi, kardinali i pape kroz povijest Crkve. Među njima je najpoznatiji sv. Ivan Pavao II., karmelski trećoredac, koji je uvijek preporučivao nošenje svetog škapulara. Propovjednik je pojasnio kako nošenje tog znaka spasenja ne znači samo sudjelovanje na milostima karmelskog Reda, već prije svega označava vjerničku želju da se posebno preda Mariji, njezinu štovanju i nasljedovanju, kako je to već Karmelu vlastito, živeći potpunu posvetu Mariji koja prožima sav duhovni život.

Trodnevnica

Uobičajenom trodnevnicom započela je priprava za blagdan Gospe Karmelske. Večernjim misnim slavljima prethodile su različite marijanske pobožnosti na kojima su pristigli vjernici rado sudjelovali. Misna slavlja animirao je domaći župnik vlč. Miro Tomas, koji je ujedno po završetku svake mise uime zajednice karmelićanki izricao zahvalu gostujućim svećenicima i okupljenim vjernicima.

Prvog dana trodnevnice euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Antun Štefan, dosadašnji ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj, uz koncelebraciju vlč. Mire Tomasa i ovogodišnjeg mladomisnika vlč. Brune Diklića. Na svoj izravan način, predslavitelj je pozvao prisutne na radost, darivanje samih sebe u svojoj vlastitoj osobnosti, svijest da je Isus Bog koji želi biti s čovjekom i ući u sve ono što je ljudima važno. Na kraju misnog slavlja svoj mladomisnički blagoslov svima podijelio vlč. Diklić.

Vlč. Josip Ivešić, župnik župe Dobrog Pastira u Đakovu, predvodio je misu drugi dan trodnevnice, također uz koncelebraciju vlč. Mire Tomasa i vlč. Slavka Platza. U svojoj homilijskoj poruci, đakovački župnik zadržao se na pojmu malenosti, kao jednoj od bitnih Marijinih kreposti, jer u vjerničkom smislu biti malen znači uvijek iznova otkrivati Boga koji podiže, daje snagu i vodi nas, koji je veliki Bog čija blizina i nas čini velikima.

Dekan đakovačkog KBF-a mons. dr. Vladimir Dugalić bio je predslavitelj trećeg dana trodnevnice, uz vlč. Miru Tomasa i vlč. Tomislava Ćorluku. Započevši propovijed slikama gore Karmela iz Svetog pisma i kratkom poviješću Karmelskoga Reda, usporedio je ljepotu gore Karmela s oblikovanjem karmelske duhovnosti u šutnji, samoći i gostoljubivosti koje, nadopunjene poniznošću, bdjenjem u molitvi i klauzurom, čine najbitnije oznake karmelskog života. Mariju je postavio kao uzor vjernicima i najvjerniju učenicu Gospodinovu, onu koja je razmatrala sve u svom srcu u svjetlu Duha Svetoga, kako bi razumjela i živjela Božju volju.

Kao i prethodnih godina, vjernici su, uz adekvatnu pripremu i raspoloživost za življenje obaveza koje proizlaze iz nošenja škapulara, mogli svakoga dana primiti ovaj znak pripadnosti Mariji u duhu Karmela. Uobičajeni susreti sa sestrama i osobne preporuke u molitve su zbog pandemijske situacije izostali, no sestre karmelićanke trajno svojom molitvom prate sve potrebe ljudi i svećenika svoje Đakovačko-osječke nadbiskupije i šire.