Proslava Gospe Žalosne na subotičkoj Kalvariji
Misa na Gospu Žalosnu u Subotici. Kapela Gospe Žalosne
Misu na hrvatskom jeziku u kapeli Žalosne Gospe na subotičkoj Kalvariji predslavio je 15. rujna vlč. Aleksandar Kovačević, svećenik Srijemske biskupije, župnik u Beškoj i Maradiku zajedno s mjesnim župnikom Vinkom Cvijinim i svećenicima Subotice.
Osvrćući se u homiliji na datumski blisku proslavu Uzvišenja svetog križa, Kovačević je kazao kako samo dan poslije slavimo blagdan one koja je, uz apostola Ivana, jedina ostala do kraja vjerna pod križem. “I upravo zbog svoje žrtve koju je podnijela svojim bolom, postala je suotkupiteljicom ljudi”, rekao je.
“Sjećamo se da joj je još starac Šimun, kada je Marija zajedno s Josipom donijela Isusa prikazati u jeruzalemski Hram, prorekao da će joj mač boli probosti dušu. No, nije ona pretrpjela samo sedam žalosti. Sedam je uvijek simboličan broj koji označava puninu. Možemo reći da su joj srce i dušu kroz cijeli njezin zemaljski život probadale bezbrojne boli i žalosti”, kazao je propovjednik navodeći događaje iz Marijina života, uključujući i one iz posljednjih Isusovih dana.
“Kolike su suze molitava i tegoba života, natopile i ovo milosno i sveto mjesto, kroz gotovo tri stoljeća postojanja ove Kalvarije, kao i sve druge Kalvarije, križne putove, crkve i kapele širom svijeta. Koliki su ovdje suzama okajavali i oplakivali sebe i grijehe svoje, kolike majke stoljećima, gušeći se pod teretom života, siromaštva, i straha za svoju djecu, ovdje nalazile utjehu i mir.
Kolike majke i danas, vjerojatno i ovdje među vama, na ovom križnom putu poput Marije traže svoju djecu, djecu koja su negdje daleko od majčine zaštite i brige, možda djecu koja su izranjena i izmučena na krivim putevima života, odlutala od Boga, ili izmučeni križevima ovisnosti, loših odluka, načina života, ili shrvani bolešću i slabošću. I zato nalazimo ovdje utjehu, u onoj koja je pokazala što znači potpuno povjerenje i vjera u Boga, i u takvim trenucima kad je srce ne samo slomljeno, nego skrhano od boli! I dalje ostaje vjerna onom obećanju danom na početku – „neka mi bude po Riječi Tvojoj“, rekao je, između ostalog, Kovačević.
“Nije li najveća bol današnjice, zapravo, ne imati osjetljivosti i sluha za patnju i bol ljudi oko nas? I, nemojmo se zavaravati, spremni smo osuditi nasilje i nepravde u svijetu, a ne činimo li to isto i mi ravnodušnošću, ili ubijajući svojim oštrim jezikom, osuđujući, okrećući glavu, ne razgovarajući međusobno jedni s drugima, nerijetko i s članovima vlastite obitelji, susjedima…
I to najčešće zbog povrijeđenog ponosa, uvrijeđenosti oko banalne sitnice. Zato promatrajmo danas Žalosnu Gospu, onako, istinski, duboko. Zagledajmo se u njezinu vjeru pod križem, i učimo se od nje. Molimo njezin zagovor da nam isprosi dar te i takve vjere, da ju nasljedujemo u tom povjerenju u Boga i onda kad je teško, i gledajmo njezinu nagradu koja je obećana i nama ako ostanemo vjerni do kraja”, kazao je na kraju propovjedi Kovačević.
Misu na mađarskom jeziku predslavio je vlč. Tibor Szöllősi, temerinski župnik.
Proštenje se na ovom mjestu slavi 50 godina, od 1973. godine, od kako ga je uveo tadašnji župnik župe Uskrsnuća Isusova, unutar koje se Kalvarija nalazi, mons. Bela Stantić.