Suslavili su upravitelj svetišta fra Miljenko Vrabec i drugi svećenici. Govoreći o slavlju rođenja Blažene Djevice Marije, biskup je istaknuo da Crkva slavi samo tri rođendana: sv. Ivana Krstitelja, Gospin i Isusov, dok svi ostali sveci svoja slavlja imaju na dan rođenja za nebo.

„Marijin rođendan slavimo jer se od nje rodio Isus Krist, Spasitelj, jer je Marijina utroba postala dom Sina Božjega, koji je htio uzeti našu ljudsku narav. Evanđelje koje se čita na Marijin rođendan ne govori o njezinom rođenju, već upravo o rodoslovlju i kako se zbilo rođenje Isusa Krista. Bog se htio približiti čovjeku pa se utjelovio u našu ljudsku stvarnost – obitelj. Isus prihvaća vjeru svojih praotaca, On se pojavljuje kao posljednja karika u lancu vjerničke generacije prije njega, tri generacije, tri puta po četrnaest imena“, rekao je biskup Glasnović te dodao kako su Marija i Josip ne samo primili vjeru od svojih praroditelja, nego su je i sami dalje prenijeli, riječju i svjedočanstvom života.

Uspoređujući njihov život s današnjim vremenom, primijetio je kako je prenošenje vjere u današnjem vremenu i za današnje generacije postalo više nego teško jer vjera kod novih generacija nipošto nije razumljiva sama po sebi. Umijeće života koje smo ponijeli od prethodnih generacija, koje omogućuje da se staro razvije, a novo nauči, ne znači da se u traženju vjere iz koje se vlastiti život može shvatiti mora krenuti od nulte točke, nego naprotiv, da se mora uvažavati i respektirati vjera predaka, da se mora isprobati u njezinoj životnoj snazi.

„Pozvani smo svi, kao i očevi i majke, živjeti svoju vjeru, kako bismo mlađoj generaciji mogli pružiti uvjerljiv odgovor i razvijati dijalog, komunikaciju, otvorenost jednih prema drugima, poticati međusobno uvažavanje, poštovanje, slušanje, graditi mostove i prihvaćati odgovornost“, poručio je biskup Glasnović.

Potaknuo je vjernike, kako bi si dočarali blizinu Blažene Djevice Marije, da više razmišljaju o njezinom svakodnevnom životu, da u svome srcu i mislima grade lik Majke Božje „koja je svete Božićne noći zaista trpjela glad, studen i nesigurnost, koja je bježeći pred Herodom bila puna strepnje i neizvjesnosti, koja je u nazaretskom domu siromaštvo živjela realno, te katkada nije znala čime će okrijepiti svoju obitelj, koja je klonula sudjelujući u muci Isusovoj. Ta sveta Marija je iskapila do dna nesigurnost, bijedu i jad ljudske egzistencije. Ona prosvijetljena vjerom ništa nije smatrala bezvrijednim posvemašnjeg zalaganja, usidrena u Bogu posjedovala je ravnotežu.“ Zaključio je poticajem da svatko donese osobnu odluku i opredjeljenje, da se otvori Bogu koji nam može darovati novi život, promijeniti naš život na bolje po zagovoru Blažene Djevice Marije.

Upravitelj svetišta Vrabec na kraju je zahvalio Bogu i svima koji su na bilo koji način tijekom devetnice pomagali u pripremi slavlja. Istaknuo je kako je velik broj hodočasnika pohodio svetište i primio sakrament svete ispovijedi, što je osobit Božji blagoslov. Zahvalio je ocu biskupu što se odazvao predvoditi središnje euharistijsko slavlje.

Misno slavlje animirao je zbor svetišta Gospe od Milosrđa. Hodočasnici su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima, a prva misa je slavljena u 4 sata rano ujutro. Nakon toga misna slavlja nastavila su se slaviti kroz dan, a proslava je završila svečanim večernjim euharistijskim slavljem. Duhovna priprava tijekom devetnice sastojala se od molitve krunice prije mise te mise s propovijedi. Tijekom devetnice izmjenjivala su se tri propovjednika: fra Josip Milatović, mladomisnik iz kapucinskog samostana u Varaždinu, fra Mišo Biskup, mladomisnik iz kapucinskog samostana u Zagrebu i fra Ivica Vrbić, kapucinski misionar u Boliviji. Svaki je propovijedao tri dana.  Svakoga dana devetnice bila je prilika za ispovijed, kao i na samu svetkovinu.