Uslijedilo je svečano koncelebrirano misno slavlje koje je predvodio biskup. Nakon pjevane Muke, biskup se okupljenima obratio prigodnom propovijedi: Isusova Muka ne počinje s krvavim znojem, bičevanjem i križnim putem, nego s ustanovom euharistije. Za vrijeme Židovske Pashalne večere i svoje posljednje oproštajne večere Isus je u srcu i u duhu već odlučio prihvatiti muku, križ i smrt koji će nakon večere uslijediti. Prije nego smo se mi o Isusa ogriješili, on nam je već unaprijed oprostio.

Stojimo pred neizmjernim misterijem Božje ljubavi koju nikada ni na ovom ni u budućem svijetu nećemo moći razumjeti, nego je možemo samo zahvalno primiti i nastojati biti dostojni dionici te ljubavi.

U svim religijama svijeta postoje različiti oblici žrtava i žrtvovanja koje ljudi prinose Bogu i bogovima. Samo je kod kršćana potpuno obrnuto. U središtu nije naša ljudska žrtva Bogu, nego se sam Bog po svome Sinu žrtvuje za čovjeka. Bog se prinosi radi dobra i spasenja čovjeka. To je ono što kod svake euharistije prinosimo Bogu na spomen, a nama na spasenje. Toga se imamo spominjati i ne smijemo nikada zaboraviti koliko je Boga koštala njegova ljubav prema nama.

Krčki biskup Ivica Petanjak, misa u krčkoj katedrali na Cvjetnicu 2019.

Čas Isusovog dara života za nas poklapa se s časom najvećeg zla. U času kad se Isus u potpunosti nama dariva, mi ga odlučujemo ubiti. U isto vrijeme dva potpuno suprotna pogleda i dvije potpuno suprotne odluke: najveća ljubav i najveća mržnja. U tom dramatičnom času, unatoč tome što će ga jedan od apostola izdati, drugi zatajiti, a svi ostali se razbjeći, Isus kaže: »Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke.« (Lk 22, 14). Tu najbolje otkriva kao Emanuel – Bog s nama. Bog želi biti s nama kao što je za života toliko puta bio za stolom s carinicima i grešnicima.

On žarko želi biti sa svojima prije svoje muke, jer onaj koji ljubi mora podnijeti i zlo onoga koga ljubi. Križ će postati slatka uspomena jer Isus nakon uskrsnuća nikome neće reći „koliko si me muke koštao“, nego „bio sam sretan da sam te i u svojoj muci mogao ljubiti“.

Zato Isus ustanovljava euharistiju prije muke kako bi nam bila okrepa i snaga na putu koji je pred nama, jer i mi moramo proći kroz mnoge nevolje i muke prije nego uđemo u Kraljevstvo Božje (usp. Dj 14,22).

Potreban nam je Isus Krist u euharistiji, kako bi njegova volja i njegov Duh, i njegove odluke i njegova ljubav, postali naši. Hranili nas njegovim osjećajima i željama, jer samo tako možemo prihvatiti braću i sestre oko sebe i muku i križ koji stoji na svakom od naših puteva.

Nakon mise započelo je klanjanje pred Presvetim koje će se odvijati i tijekom Velikog Ponedjeljka te biti zaključeno toga dana zajedničkim satom klanjanja od 19 do 20 sati.