Uz domaće franjevce večernju misu predvodio je gvardijan fra Anto Tomas. Poslije mise priredili su tradicionalni Ivanjski krijes ispred crkvenog dvorišta, uz gošćenje i druženje svih okupljenih.

Posebno je bilo svečano na samu svetkovinu u srijedu 24. lipnja kada se okupilo 70-ak Plehančana. Misno predvodio je fra Franjo Dalibor Stjepanović, župnik u Foči. Osim domaćeg gvardijana fra Ante Tomasa, misu su suslavili fra Jozo Gogić, fra Ivan Ćurić i fra Velimir Zirdum.

Na početku mise fra Franjo Dalibor naglasio je kako misa na ovaj blagdan svima treba biti zavjetna misa. Kako je ove godine sudjelovao u Podmilačju na uočnici blagdana sv. Ive primijetio je kako brojni hodočasnici čineći zavjet sv. Ivi u to svetište dolaze s patnjom, pitanjem i žrtvom.

Pozvao je Plehančane da i sami to čine dolazeće sv. Ivi na Plehan. U nastavku je pojasnio smisao kršćanskog zavjeta. „Kršćanski načiniti zavjet, koji podrazumijeva mnogo, traži naše obraćenje“, naglasio je fra Franjo Dalibor posvijestivši kako svojim grijesima nanosimo tugu našem Gospodinu.

„Kršćanski zavjet zahtjeva da se odreknemo svega što nanosi bol Božjoj ljubavi, a samo s Božjom ljubavi i mi možemo ljubiti. Sv. Ivan Krstitelj koji je navijestio Isusov dolazak naglasio je kako nije dostojan Gospodina. On slijedi svoj poziv, priprema se za njega postom i molitvom. Životom je platio svoju zadaću. Poput njega i mi smo kršćani pozvani ljude upućivati da nasljeduju Krista Gospodina, raspetog i uskrslog, jer kao i sv. Ivan i mi imamo sve da možemo biti radosni navjestitelji Evanđelja, potrebno je samo obraćenje našega srca“, rekao je uz ostalo fra Franjo Dalibor.

Ustvrdio je da, iako pust, Plehan ima svoju posebnu vrijednost, jer ima duhovni smiraj s novim licem, te da je zavjetna snaga Plehana u poniženju, muci, patnji, pitanju, žrtvi u obraćenju svakoga Plehančanina. Posvijestio je snagu svete mise u kojoj nam je Gospodin najbliži, u kojoj nas hrabri, izdiže, daje snagu za život. „Tog je Isusa naviještao sv. Ivan i za njega položio svoj život. Da bismo bili dostojni njegova zagovora i njegove žrtve za nas trebamo ga nasljedovati prvotno u obraćenju“, zaključio je fra Franjo Dalibor.

Prije rata u ovom dijelu Bosanske Posavine za proslavu svetkovine sv. Ivana Krstitelja na Plehanu znalo se okupiti dvije do tri tisuće vjernika. Plehančani protjerani za vrijeme zadnjega rata s Plehana, još uvijek se sjećaju dolaska „Omanjana“, hodočasnika od Kondžila, Usore, Omanjske i Doboja na uočnicu sv. Ive, njihova konačenja pod vedrim nebom u obiteljskim dvorištima Plehančana, kako bi svi zajedno slavili rođenje ovog „najvećem među ljudskim sinovima rođenog od žene“.