Svečane Jutarnje hvale, protkane antifonama s izrekama blažene sestre Ulrike, sjedinile su se s molitvom Časoslova Crkve. Misu je predvodio rektor samostanske crkve vlč. Grgo Grbešić.

U propovijedi vlč. Grbešić izdvojio je neke naglaske iz njezina kratkoga, 31-godišnjega života: „Umrla je mlada, ali je u tom kratkom životu ispunila što je Gospodin očekivao od nje kao redovnice. Duhovni pisci istoka spominju izraz „osjetiti srcem“. Ako naše srce ne osjeća nešto, to nije ni istinito, ni realno. Ovdje se ne misli na sentimentalizam. Sentimentalne osobe samo se ravnaju prema osjećajima, isključile su razum. Duhovni pisci ističu da je bit svega ljubav. Kaže sv. Ivan u svojem evanđelju: ‘Bog je ljubav!’ I do Boga jedino možemo doći ljubavlju, ne razumom, ne ni spoznajom.“

Propovjednik je zatim čitanja vazmenoga vremena povezao s vjerom blažene sestre Ulrike: „Osnovna je misao, koja se ponavlja: ‘Isus je živ, Isus je uskrsnuo!’ O tom iskustvu da je Isus živ mi stalno govorimo, i u Vjerovanju ponavljamo da je uskrsnuo. To je iskustvo imala blažena sestra Ulrika. Zahvaljujući njezinim bilješkama, koje nam je ostavila, tako jednostavno piše o susretima s Gospodinom: ‘Danas mi je došao moj Ljubljeni, lijep i drag. I kada je ušao, pružili smo si ruke, duboko se naklonili jedno drugomu. Bila je to dražesna slika. Potom smo sjeli i razgovarali.’ Onda spominje sliku kada je, kao u dvorani posljednje večere, naslonila glavu na Isusove grudi kao Ivan. … Drugi put uzima sliku kako je sjedila do Isusovih nogu, kao Marija Magdalena. Upravo ta duboka iskustva ključna su da možemo ustrajati u svojem pozivu, u dobru i u ljubavi.“

Vlč. Grbešić zaključio je: „Blažena sestra Ulrika shvatila je tajnu Isusova križa, našega otkupljenja, i u tom križu prepoznala je neizmjernu Isusovu ljubav, i iz te ljubavi živjela je.“

O životu blažene sestre Ulrike može se više pročitati na poveznici: https: https://sestre-sv-kriza.hr/pocetak-devetnice-za-blagdan-blazene-s-ulrike-nisch/.