Pripravljajući se za obilježavanje 90. obljetnice kapelice, župljani su zahvalno molili sa župnikom Ivanom Jurićem. Svečanu misu na svetkovinu predvodio je župni vikar Danijel Tigandžin, a propovijedao je đakon Karlo Strišković.

„Danas je poseban dan za slavlje, radost i zahvalno sjećanje. Devedeset godina okupljanja, približavanja vlastitoga srca Srcu našega Spasitelja Isusa Krista, boravka u njegovoj blizini i zajedništva kao jednog srca velika su milost na kojoj zahvaljujemo Bogu. Hvala župljanima i svima vama iz susjednih župa koji ste došli sa željom biti zajedno. Iskoristimo ovaj trenutak zajedništva i ohrabrenje koje nam Bog daje da otvorimo svoja srca, koja znaju biti ranjena, osjetljiva i opterećena, ali i snažna u svojim odlukama i odgovornostima. Zapitajmo se jesmo li nečim uprljali svoje srce, skrivali kakvu duhovnu bolest ili ranjenost. Što to Isus želi da danas priznamo kako bi nas preobrazio po svojem Srcu?“, potaknuo je vlč. Tigandžin na početku mise.

Uvodeći u propovijed, đakon Strišković istaknuo je važnost osvješćivanja neizmjerne Božje ljubavi prema svakom čovjeku.

„Moj Bog me toliko ljubi, toliko me voli da je spreman umrijeti za mene. Spreman je podnijeti bol, sramotu, beskrajna poniženja i vrijeđanja samo i isključivo radi tebe. Jer te voli, jer te ljubi. Premalo smo toga svjesni. Ja prvi, a onda i ti. Svakoga dana okupirani smo stotinama problema, misli i križeva. Svakodnevno smo izloženi vijestima o ratovima, bolestima, rastućim troškovima života i strahu od onoga što nas čeka sutra. Sve to može u naše srce unijeti nemir, tjeskobu i osjećaj bespomoćnosti. Sve se to nakuplja u nama i opterećuje nas jer nam se ponekad čini kao da nam je Bog okrenuo leđa: ‘Pa dobro, Bože, zašto me zaboravljaš? Gdje si kada te najviše trebam?’ Upravo zato Crkva nam je darovala ovu svetkovinu Srca Isusova kako bi nas podsjetila da nas Bog ne zaboravlja“, rekao je Strišković.

Razmatrajući Božju riječ, propovjednik je istaknuo kako u prvom čitanju (Pnz 7, 6-11) slušamo da nas je Bog izabrao i zavolio te da je stoga svatko od nas Bogu važan.

„Mojsije je izraelskom narodu rekao, a na svoj način govori i svakome od nas: ‘Ti si narod, ti si čovjek posvećen Gospodinu, Bogu svome. Gospodin te zavolio i izabrao. Nisi nevažan. Tvoji problemi nisu nevidljivi u mnoštvu ovoga svijeta. Bog te vidi i stalo mu je do tebe.’ Evanđelist Matej u današnjem evanđelju (Mt 11, 25-30) prikazuje Isusa koji se raduje jer su pojedini ljudi povjerovali njegovim riječima i prihvatili njegov nauk. Mnogi su ga odbili, osobito moćni, obrazovani i utjecajni ljudi. Čovjek lako zatvori svoje srce Bogu kada se oslanja samo na vlastite snage, sposobnosti ili položaj. No Isus se raduje zbog malenih, jednostavnih i poniznih koji su prihvatili dar prijateljstva s Bogom. Raduje se zbog onih koji su mu otvorili svoje srce i prepoznali da jedino u Bogu mogu pronaći istinski mir i smisao života“, rekao je Strišković.

Govoreći o Isusovu pozivu: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, propovjednik je istaknuo da Isus poznaje ljudske borbe, slabosti i padove te nikada ne ostavlja čovjeka samoga.

„Neprijatelj ljudske duše želi nas uvjeriti da smo sami, da nema izlaza i da ne vrijedi nastaviti borbu. No Isus je uz nas. Nije rekao: ‘Snalazite se sami. Zavrijedite spasenje svoje duše’, nego: ‘Dođite k meni i ja ću vas odmoriti.’ Ne obećava život bez patnje i križeva, ali obećava da nećemo biti sami. Njegov jaram je sladak, a breme lako jer ga nosimo zajedno s njim“, poručio je Strišković.

Zaključujući propovijed, pozvao je vjernike da dopuste Kristu da preobrazi njihova srca.

„Dopusti Isusu da uđe u tvoju životnu borbu. Dopusti mu da preobrazi tvoje srce i uskladi otkucaje svoga Srca s tvojim srcem. Tada križ neće biti znak napuštenosti, nego mjesto susreta s Bogom. Dopusti Isusu da dotakne tvoje rane, strahove i nesigurnosti. Predaj mu ono što sam više ne možeš nositi. Tada ćeš usred životnih oluja pronaći mir koji ovaj svijet ne razumije. Zato mu danas s povjerenjem reci: Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.“

Prije službe riječi tradicionalno je održan dječji recital koji je i ove godine pripremila i djecu uvježbala župljanka Blanka Kundakčić.

„S veseljem pozdravljam sve vas okupljene, koje je danas povezala Božja ljubav. Danas slavimo važnu obljetnicu, i to zahvaljujući vjeri koja je među nama snažna. Devedeset godina ne može se izbrisati iz povijesti i zato smo osobito ponosni što se možemo okupiti sa svećenicima pred ovom kapelicom, gdje među nama vlada velika radost. Zahvalnost je riječ koja se danas ispisuje velikim slovima prema svim štovateljima Presvetoga Srca Isusova koji su ovdje s nama, ali i prema onima kojih više nema. Kapelica i slavljenje svete mise znak su da se vjera iz srca Retfalčana ne briše. Kada dođeš pred kapelicu, s mirom u srcu nastavljaš svoj put. Neka ona još mnogo godina stoji na ovome mjestu i okuplja nove župljane!“

Recitirali su Jakov Španović, Maura Kračun, Hana Kujundžić i Iva Kundakčić.

Pjevanje je animirao Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Ivana Bošnjaka, uz tamburašku pratnju TS Šokci pod vodstvom Tomislava Đukića. Obitelj Đukić (Katica i pokojni Stjepan) već 31 godinu održava kapelicu te priprema i cvijećem uređuje prostor za misu na vanjskom oltaru, čuvajući tradiciju lipanjske posvetne molitve Srcu Isusovu i misnoga slavlja.

Na kraju mise vlč. Tigandžin zahvalio je svim sudionicima slavlja, posebno „tamburašima zbog kojih je ovo jedna od najljepših misa u godini“. Nakon završnoga blagoslova radosni su vjernici zajedno sa zborašima zaplesali ispred kapelice. Druženje pjevača i tamburaša nastavljeno je uz trpezu obitelji Đukić.

Kapelica Presvetoga Srca Isusova, smještena na raskrižju Psunjske i Čvrsničke ulice, podignuta je 1936. godine u tadašnjoj Novoj Retfali „na čast i slavu Presvetomu Srcu Isusovu da nas sačuva od svakoga zla“. Bila je mjesto molitve i duhovne snage mještana prije osnutka retfalačke župe 1961. godine te jedino častilište Presvetoga Srca Isusova u tom dijelu grada. Današnji izgled kapelice i kip Isusa Krista ostvareni su zahvaljujući velikodušnom daru kumova Marije i Drage Gutal, bračnog para iz tadašnje Nove Retfale.

Pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu uz kapelicu i procesiju održavala se do 1945. godine, kada je komunistički režim zabranio molitvena okupljanja. Nakon Domovinskog rata retfalački župnik Helmut Schumacher zajedno sa župljanima obnovio je javnu pobožnost, a prvu misu uz kapelicu predvodio je na svetkovinu Srca Isusova 1995. godine.

Prigodni molitveno-duhovni program u čast Presvetoga Srca Isusova pokrenula je pokojna župljanka Hermina Lanz, sastavljajući duhovnu poeziju i molitve koje su djeca iz susjedstva recitirala i molila na blagdan. Uz pomoć pokojne Olge Dugački i obitelji Đukić 1994. godine obnovljena je i svakovečernja lipanjska molitvena tradicija uz kapelicu.

U tridesetogodišnjem nizu misnih slavlja uz kapelicu i dječjih hvalospjeva Isusovoj ljubavi odrastale su generacije retfalačkih župljana. Pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu nastavlja se do kraja lipnja zajedničkom molitvom u 19.30 sati. Vjerni molitelji, među kojima su i članovi Zajednice Vjera i svjetlo „Plamen ljubavi“, ističu kako su čuvari pobožnosti koju su započeli njihovi pradjedovi i prabake.