Uz mons. Luku Marijanovića, mons. Vladimira Dugalića te župnoga vikara vlč. Roberta Erka, misno slavlje predvodio je vlč. dr. sc. Ivica Raguž. Ispred ambona bila je izložena relikvija i slika blaženoga Alojzija, pred kojom su na kraju misnog slavlja svi okupljeni zajedno molili molitvu za njegovo proglašenje svetim.

U homiliji, tumačeći naviješten evanđeoski odlomak (Mk 7,24-30), vlč. Raguž prvo je govorio o skrovitosti, rekavši kako se Bog skriva i nije mu stalo do ljudske slave, sve što govori i čini – čini isključivo radi svojega Nebeskog Oca, za razliku od nas koji se stalno pokazujemo i tražimo ljudsku slavu. Misao o skrovitosti povezao je s bl. Alojzijem, koji u jednom svom pismu piše kako nije bio nikada zadovoljniji nego kad je bio u Lepoglavi u zatvoru. „Njegova tajna, tajna njegove duše je u nutrini, u skrovitosti – u potpunosti biti posvećen Isusu Kristu. I kao da su mu komunisti učinili uslugu: bacivši ga u zatvor, bacili su ga u ono što je najviše volio – u skroviti život s Kristom u kojemu je dobio nevjerojatnu snagu koja je pokretala njega, ali i Crkvu u Hrvatskoj, Katoličku Crkvu u Europi i dan danas pokreće sve nas“, istaknuo je propovjednik, iznijevši još jednu misao o skrovitosti: Blaženi Alojzije je tek nakon majčine smrti doznao kako je ona cijeli život u skrovitosti molila i tri puta tjedno postila o kruhu i vodi kako bi njezin sin Alojzije postao svećenik.

Potom je naglasak stavio na vjeru, podsjećajući na ženu iz evanđelja koja je pokazala svoju veliku vjeru u Isusa kada je molila da iz njezine kćeri istjera zloduha. „Ova sveta žena pruža primjer da ostanemo vjerni Isusu Kristu, da mu vjerujemo. On je Bog da kleknemo i klečimo pred njim, ali on je i čovjek, da ostajemo u Crkvi koja je njegovo tijelo“, rekao je vlč. Raguž, ukazujući kako smo stalno pod pritiscima, izloženi opasnosti da otpadnemo od Isusa Krista, da ga ne ljubimo, da mu se ne klanjamo, da otpadamo od Crkve – Njegova tijela. Naglasio je: „Da bismo mogli imati snažnu vjeru ove svete žene i vjeru bl. Alojzija, treba čuti dobar savjet koji nam daruje bl. Alojzije, koji u jednom pismu piše kako bi svaka hrvatska obitelj u svojoj kući trebala imati jedan ‘Božji kutić’ oko kojega bi se okupljala obitelj u molitvi“.

Pred okupljene vjernike propovjednik je stavio još dvije, kako je rekao, „mrvice“, važne za svakog vjernika: ustrajnost i poniznost. Ponovno je spomenuo svetu ženu iz evanđelja, koja je dala veliki primjer da se vjera u Isusa Krista ostvaruje u stalnoj molitvi, osobito kada nismo uslišani, u mukama, patnjama i nevoljama. „I blaženi Alojzije je pisao kako se od nas najveća hrabrost očekuje kada Gospodin na nas pusti muke i patnje, jer je to ‘veća hrabrost od juriša na frontu’“, podsjetio je propovjednik, nastavljajući kako je uz vjeru i ustrajnost još važnija i poniznost. „Ništa ne vrijedi ni vjera ni ustrajnost ako smo oholi. Čitajte pisma bl. Alojzija dok je bio u Krašiću: ni trunka mržnje, ni trunka oholosti. On piše o svojim slabostima i poziva na obraćenje. Piše kako smo slabi i ne možemo Gospodinu dati ništa veliko osim ‘trunka’ ljubavi. Ta predivna njegova misao vraća nas na početak našega razmatranja – Gospodin od nas očekuje trunku ljubavi, trunku vjere, trunku ustrajnosti u molitvi i barem trunku ljubavi i poniznosti“, zaključio je u homiliji vlč. Raguž.