Večernjom molitvom Božanskog časoslova i euharistijskim slavljem zajedno su se utjecali zagovoru sv. Terezije za ustrajnost na započetom redovničkom putu i za nova zvanja.

 Fra Danijel je u propovijedi u misnom slavlju govorio o životu i djelu crkvene naučiteljice sv. Terezije Avilske i preporučio bogoslovima njezine knjige za duhovno štivo. Rekao je kako se već iz prikaza u crkvenoj ikonografiji može zaključiti da je ona „spisateljica koja piše po nadahnuću Duha Svetoga“. Rekao je da je ona ponovo „otvorila blago kristologije“ i da može biti svjetlo i za naše vrijeme.

Iz njezina života istaknuo je dva događaja koja mogu biti poticaj za sve one koji traže svoj put: poseban trenutak pred slikom bičevanog Krista, u kojem dublje spoznaje njegovu ljubav što joj onda postaje trajno nadahnuće, i čitanje Ispovijesti sv. Augustina. „Koje je naše nadahnuće? Čitamo li mi što? “, pitao je fra Danijel. „Sveci su oni koji su ostvarili svoj svetački put – znači biti svet nije baš nemoguće“, rekao je fra Danijel i kao ohrabrenje za vjerovanje Bogu, pronalaženje svog puta svetosti i življenje Božje ljubavi u svijetu naveo riječi molitve koju je svetica nosila u svom časoslovu: „Ništa neka te ne uznemiruje, ništa ne straši. Sve prolazi samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv, sve postiže, tko ima Boga, ima sve. Samo Bog je dostatan“.

Nakon molitvenog dijela uslijedilo je srdačno karmelsko-franjevačko druženje u kojem je bilo puno smijeha, pjesme, ali i duhovnih poticaja kroz čitanje izreka sv. Terezije Avilske i dijeljenje svjedočanstava življenja redovničkog života.