Štovanje Gospe od Karavaja započelo je u Italiji 1432. godine, točnije 26. svibnja u mjestu Caravaggio u blizini Bergama, ukazanjem Gospe pobožnoj ženi Ivanici. Tijekom 17. i početkom 18. stoljeća mnoge su se talijanske porodice iz okolice Bergama doselile u Tisno, a među njima je bila i obitelj Gelpi koja je, štujući Gospu, sa sobom donijela njezinu sliku. Upravo tu sliku, koja je prije nekoliko dana vraćena sa restauracije, blagoslovio je biskup Tomislav Rogić prije početka misnog slavlja.

U homiliji brojnim vjernicima biskup je poručio kao je naše vrijeme puno nesigurnosti i neizvjesnosti. „Nedostaje jasnoća što je dobro a što zlo? Sve se nekako relativizira. Sporedne stvari nameću se kao važne, a one doista važne i vrijedne guraju se u kraj. Vrijednost života, čovjeka, obitelji i uopće ljudskog dostojanstva kao da se žele graditi na nekim lažnim slobodama. Ma jednostavno rečeno, Boga i njegov Zakon gura se u stranu, a čovjek želi svime zagospodariti. Tako veliki i jaki lako podjarme slabe i nemoćne. Uz to: svi pomalo nečemu robujemo, od tehnologije, do brzine života i pokidanih odnosa među najbližima. A duša traži mira i spokoja, nade i ljubavi, životnog poleta i radosti“, kazao je biskup Rogić.

Ukazao je kako je Marija Božju Riječ nosila pod svojim srcem, Duhom Božjim osjenjena. „Po njoj se Riječ Božja utjelovila, tijelom postala, djetetom rodila. Marija je Isusa stalno pratila: i kad su mu klicali, kad su ga slavili i kad su ga osudili i razapeli. Marija je istinski svjedok, riznica Božje Riječi u radosti i u boli. I kad je razumjela i kad nije shvaćala, Božju je Riječ čuvala, ljubila i vjerovala da će njezin Sin spasiti svijet po svojoj žrtvi, smrti na križu i slavnim uskrsnućem. Ustrajala je u svojem čuvanju Riječi Božje, vjerujući, ljubeći i nadajući se. Zato je sudionik Isusove pobjede vječnog života“.

„Marija nam je zagovornica, Gospa nam je uzor za nasljedovanje i poziv na obraćenje. Valjalo bi vidjeti, iskreno u tišini srca, koliko čuvam Božju Riječ i koliko se po njoj ravnam? Da li je Isus Krist moj životni oslonac, moje mjerilo kojim prije svega promatram sebe i svoje postupke. Učim li od Njega živjeti ili sam našao druge uzore po kojima se ravnam“, poručio je, između ostalog, biskup Tomislav Rogić.